Sinoć sam pomalo skeptično krenula prema Tvornici, da se razumijem, Partibrejkerse obožavam, Djecu! sam čula u prolazu, a Mlade zumbule nikada. Dok sam hodala prema klubu kroz glavu mi je prolazilo hoće li biti dosadnjikavi, koliko dugo će svirati, zašto svije predgrupe a jedan tako moćan bend koji može odraditi solo koncert bez problema. No, čovjek se uvijek može iznenaditi, bilo to na pozitivan ili negativan način, Dakle u 20:30h na bend dolaze 3 dečka, bas, gitara i bubanja i odmah kreće žestoka svirka koju publika dobro prati, skandira im i uživa u njihovom energičnom nastupu. Mladi zumbuli su dosita mladi što pokazuje i njihova sirova snaga na pozornici, ali i samouvjeren nastup kojeg su odradili tako da sam ih odmah išla potražiti na netu. Ne mogu si pomoći, volim punk, a Mladi zumbuli su odličan mladi punk bend koji daje 200% sebe u nastup. Koliko sam saznala imaju jedan album iza sebe i par singlova, a u najavi je i novi album. Definitivno bend koji vraća nada da punk NIKADA neće biti mrtav, Svaka čast dečki, bili ste odlični i žao mi je što niste dobili malo veću minutažu
Tvornica se polako puni, a na pozornicu dolaze Djeca! Kao što im i ime govori, mladi su i puni energije. U bendu je gitara, bubanj i cura i dečko na klavijaturama. Sve to skupa zvuči jako dobro, no ja sam još uvijek opčinjena Zumbulima i njihovim energijom pa mi je ovo bilo za nijansu sporije ili sam samo ja danas u raspoloženju kada želim slušati žestoke bendove od kojih će me uši boljet drugi dan, Ah, ta slatka bol, još ako ostanem i bez glasa, to je to. Definitivno pogođen koncert. Nažalost ne poznajem dobro ni repertoar Djece!, no vjerujem da imaju dosta fanova i da mi prođu kroz play listu ne bih se žalila.
I šećer na kraju, meni već godinama vrlo dobro poznati i uvijek rado viđeni Partibrejkersi. Krenuli su pjesmom “Ona Kaže Ljubav”. Nije bilo bitno što je pjesma sporija, bitna je ta energija koju su prenijeli na ekipu uz Dobro večer Zagrebe, uvijek vas je lijepo vidjeti i naglaskom da su prvi puta svirali u Zagrebu prije punih 41 godinu, Neki bi se možda i našalili da je vrijeme za penziju, no Partibrejkersi su jaaako daleko od toga, a i sama pomisao da bi im ovo mogao biti jedan od zadnjih koncerata me baca u depresiju. No, ajmo na sretnije teme. Tvornica je već bila dupkom puna, ekipa raznolika, od klinaca do starijih gospodina i gospođa. Nije ni da sam ja u cvijetu mladosti, ali sam sretna što pripadam u generaciju X koja se razvijala uz najbolje moguće glazbenike na ovim prostorima. Iako me netko pitao, zar ti nije dosta koncerta? Moj odgovor je ko iz topa – Ne, nije, da imam više vremena stalno bih išla na koncerte. Opet odoh ja, ukratko, na set listi su Partibrejkersi imali 25 pjesama, što znači više od dva sata svirke. Uz neizostavne hitove “Ako si”, “Zemljotres”, “Lobotomija”, “Hiljadu godina”, javiše gromoglasnog pjevanja je ipak bilo na “Hipnotisana gomila” , “Kreni prema Meni”, “Hoću da znam”, a uz mnoge druge vrhunske pjesme, koncert su završili s “Rođen Loš”. Mislim da se o Partibrejkersima nema puno pisat, meni su uvijek odlični, vrhunski glazbenici i Canetov vokal su idealna kombinacija. Moram priznati da iako sam ih gledala i slušala zadnji puta kada su bili u Zagrebu, sinoć mi se činilo kao da je čitav bend dobio jedan ogroman boost energije što su pokazali na pozornici, a publika je jako cijenila. Konstantna interakcija s publikom je sinoć bila top. Cane je bio rasplesan, ma čitav bend je bio odlično raspoložen, a uz odličnu publiku koja se sinoć našla u Tvornici, vjerujem da je možda to bio taj Energy boost. Sve u svemu, još jedan odličan koncert, unatoč skeptičnom dolasku. Mladi Zumbuli i Djeca! nastavite s odličnim svirkama i veselim se gledati ih još koji put, a Partibrejkersi, oni se jednostavno ne propuštaju.
