Foto: Tatjana Krstić
Tekst: Andrijana Vicković
LABORATORIJ DUŠE
“Da je baba muško… ” Tako bi mogla početi osvrt na sinoćnji koncert na kojem sam bila u Kantunu kulture u Trogiru. E sad , zašto bih u jedan osvrt o koncertu gurala takvu narodsku izreku? Ljudi koje sam sinoć slušala su toliko svestrani umjetnici da sam, počevši istraživati njihov lik i djelo, shvatila kako nije čudo da nastupaju pod više različitih imena. Spektar njihovog izražavanja je prevelik da stane samo u jedno. A oni mogu postati što žele i nazvati to nekim imenom. Možda i “Duško” dođe na red. Riječ je o Ivanki Mazurkijević i Damiru Martinoviću Mrletu. O njima se nadam imati priliku napisati jedan punio duži tekst. Mrle sa scene odiše pokretačkom energijom punom ustrajnosti, definitivno vođa koji jako dobro zna dati prostora drugima da daju svoj maksimum. On i Ivanka s njenom luđačkom bujnom maštom i fenomenalnim vokalom, čine labolatorij čuda.
Oni su, Mr. Lee & IvaneSky. Sinoć su u svoj svemir doveli i gitaristu Let 3 Mateja Zeca.
Mr Lee i IvaneSky imaju snimljenih 9 albuma. Nisam pročitala najavu koncerta, pa naravno, nisam ni znala što će na koncertu izvoditi. Kako je svaki glazbeni broj bio priča koja se odmotava u našim pobuđenim čulima, nije me iznenadilo kada sam , napokon, saznala da su sve skladbe izvedene na sinoćnjem koncertu nastale kao soundtrackovi za kazališne predstave ili film. Zašto? Zato što vam baš svaka pjesma priča i uvlači u svoje kontemplativne meandre i prepušta meditaciji. Lee i Ive, kako sam ih od milja nazvala, uz Mateja, sinoć su nas okupali obiljem zvukova koji se duboko zavuku u vas i nosite ih sa sobom još koji dan. Pa krenimo redom
1.Frekvencija grada Rijeke ; Pjesma o mornarima. Ivanka je rekla da tekst pjesme govori o slobodi na moru i čežnji na kopnu. Velike su ta čežnja i sloboda jer je ono što sam čula i vidjela bilo moćno. Ispred mene je stajalo dvoje umjetnika koji su se pretvorili u stijene pune mudrosti izronile iz mora prošlih vremena. Uvukli su neke davne duhove postojanja u rukavac naših života između spize i plaćanja računa i učinili nas dijelom nečeg većeg. IvanSkay parlando okupan frekvencijom grada Rijeke, magično.
2.Seagull – galeb. Moćna , velika, IvaneSky. Njen vokal lebdi iznad mora zaogrnut elektronikom.
3. Good actor, meni, gle čuda kako sam glumica, jedan od njihovih najdražih skladbi.U ovom trenutku se na sceni duu pridružio i Matej. Pjesma je inspirirana serijom Twin Peaks, a IvaneSky je izvedbu posvetila nedavno preminulom kultnom režiseru Twin Peaksa Davidu Linchu. U izvedbi su dubok dojam na mene ostavili Matej i Mrle bogatim nanosima kolorita svojih gitara.
4. Colors , Zamotani ste, pjesma vas zamotava u sebe. Ivankin glas pušen, divan, upijate ga. Nose vas on i glazba, skupa s tim bojama o kojima pletu pjesmu na putovanje oko svijeta.
5.Tears, pjesma o preranim rastancima, ljudima koji su prerano otišli. Izvedba je ponovno vrhunska. To je biožla prava oda ljubavi, nabrijani sentiš u kom plešeš sam s ljubavlju u sebi koju nemaš više kome dati.
U nastavku se redaju izvedbe songa iz filma Kauboji, Sedlo u hladnoći,a slijede je songovi Rain, Happines, Hellow, how low, Giganti, te Zadnje riječi, u kojoj Mrle svoju ružičastu bas gitaru zamjenjuje ukuleleom.
Nismo ih pustiti da odu, a oni su nam za bis izveli broj Nije dobro. A bilo je baš dobro.
Za kraj se IvaneSky povukla i prepustila da zaronima u Digitalno more. U podmornicu su nas ukrcali vrhunski Matej i Mrle i poslali na dugu plovidbu dubinama vibracija, ovaj put ne grada Rijeke, nego odjeka svih senzacija koje je njihova izvedba pobudila u nama.
Ovaj koncert je bio dukoko intimno putovanje .
E da! Gledajući predstavu „Lizistrata“ koju je režirao P. Magelli na Splitsko ljetu, a Mrle i Ivanke napisali za nju glazbu, po prvi put sam u teatru doživjela da je glazba, u jednom trenutku, sama ispričala konstelaciju cijele predstave u kontekstu širem od teatra. Sinoć sam doživjela nešto slično. Njihova glazba i izvedba je svojim jezik prevela naše najdublje emocije i ono još nešto drugo neizrecivo, proširujući granice naših osjetila.
IvaneSkay i Mr. Lee nemaju prečesto priliku izvoditi svoj kazališno-filmski repertoar, pa ako vam se slučajno ukaže prilika da ih poslušate u tom modu, preporučam da priliku ne propuštate.
Marina Vujičić, hvala što si nam takvu šansu omogućila.
