Tekst i photo: Suzana Svečnjak
Sinoć je bio dan zaljubljenih, ali i dan kada je bilo jako puno koncerata. Neki povodom Valentinova, neki Anti-valentinskovski, tako da je izbora bilo jako puno. Moj odabir je bio Plavi Orkestar u Areni i odmah mogu reći da sam sretna i zadovoljna s izborom.
Koncert je otvorio sarajevski bend Velahavle koji su odradili solidnu svirku i dodali publici da će im sigurno postati jedan od najomiljenijih sarajevskih bendova. Vealahavle su imali energičan nastup, bili su dobro raspoložene i sasvim dobro su se uklopili u ono što nam je uslijedilo. Bend je svirao nekih pola sata, arena se napunila do kraja i svi su čekali početak Plavog Orkestra jer za neke je ovo bio povratak u mladost, a neki su konačno imali priliku čuti ono što su samo čulu na streamovima.
Plavi Orkestar se nakon 35 godina vratio u Zagreb u originalnoj postavi i naravno, što drugo očekivati nego prepunu Arenu. Legendarno rock benda iz bivše Jugoslavije se okupio u originalnoj postavi nakon punih 35 godina isključivo za ovu posebnu prigodu, i to u gradu u kojem su 1985. godine snimili svoj prvi glazbeni album “Soldatski bal”. Njihove pjesme su brzo postale hitovi i slušale su ih sve generacije. Da se podsjetimo postave benda : Saša Lošić Loša, Mladen Pavičić Pava te Samir i Admir Ćeremida. Koncert je počeo oko 20:45 uz zastor na kojem je bilo odbrojavanje 1 min. Kada je došlo do 10 sekundi, cijela dvorana je orila devet, osam, sedam.. Kada smo došli do 0 krenulo je predstavljanje benda na način da se na zastoru vidjela fotografija svakog člana benda iz 80-ih, a reflektor je osvijetlio člana benda iza zastora. Ovaj dio se idealno uklopio i u naziv turneje “kao Nekada”. Zastor je pao, publika je uz glasne ovacije i pljesak dala do znanja bendu koliko ih željno očekuju. Svirka je krenula, a publika je pjevala i plesala zajedno s bendom. Bilo je fora za vidjeti ekipu s kapama oblika Lošinog zaštitnog znaka. Čini mi se da je bilo više ženske populacije, no s obzirom na to da je dvorana bila puno, možda sam baš naletjela na dio gdje su većinom žene bile. Generacijski, bilo je mladih i starijih – za mene je to uvijek odličan znak jer očito da cijene Plavi Orkestar sada baš kao i nekada.
Organizacija je bila odlična, svjetlosni efekti i kompletna scenografija te vizuali koji su se vrtjeli na video Wallu su samo dodatno digli ovaj koncert na jednu veću razinu. Svirali su nešto više od dva sata, a publika nije odustajala i pratila ih je u stopu sve dok uistinu nisu otišli s pozornice. Nizali su hitove, od kojih su mi se nekako najglasnije čule pjesme “Suada”, “Bolje biti pijan nego star”, “Ljubi se istok i zapad”, “Fašista nemoj biti ti”, “Kaja”, “Sava tiho teče”, “Zelene su oči bile te”. Hm.. mislim da sam nabrojala pola set liste. Prvi službeni dio je završio s “Suadom”, a onda nas je Plavi Orkestar počasti na bisu s još “Pijem da je zaboravim, “Daj mi vruće rakije”, “Nisam je probudio”, “Simpatija”,”Parajlija” te savršena za kraj “Odlazim”.
Nemam što za dodati, osim da je koncert bio odličan, da je bend bio full raspoložen i da su se vidno dobro zabavljali te da im je komunikacija s publikom bila odlična. Vjerujem da nitko s koncerta nije otišao ravnodušan. Po komentarima u prolazu sam čula koliko su svi bili oduševljeni, neki su zahvaljivali što su dobili priliku doći na ovaj koncert. Sve u svemu, jedan odličan koncert s odličnom atmosferom, prepunom pozitive i ljubavi. Da, znam da ovo ljubavi možda zvuči otrcano, no teško je riječima opisati koliko je ugodno bilo sve vrijeme i koliko je čitava arena uživala.
I nakon 35 godina, Plavi Orkestar zvuči odlično, pjesmu su im i dalje dobre i nije ih pokrila prašina. Svaka čast na energiji i emocijama koje su nam dali. Ovaj koncert će mnogi pamtiti kao jedan od boljih koncerta.
