Tekst: Suzana Svečnjak
Foto: Igor Pavlovć, Siniša Frangen, Roman Avdagić
Sinoć je Boogaloo bio već prilično popunjen oko 20:30. S obzirom na to da je bila predgrupa, to me malo začudilo, ali mi je bilo i jako drago jer konačno predgrupe dobivaju publiku, a ne da stoji 15-ak ljudi ispred stagea dok drugi vani piju i čekaju da počne glavni bend.
Nešto malo iza 21:00, Kreš iz Zadruge je došao na stage, naravno uz ovacije i pomalo zbunjenu publiku – što je bilo zabavno za gledati – kako bi najavio predgrupu, zagrebački alt metal bend Greynoise. Ubrzo su i oni izašli na stage, mlada ekipa koja odlično svira s ženskim vokalom. Inače, Greynoise je nedavno pobijedio na ST ART festivalu u Splitu i pred njima je, barem kako se meni čini, jako svijetla budućnost. U srpnju su izdali svoj EP Konnekt, a u Boogaloo-u su svirali oko pola sata i izveli pjesme: “Red River”, “Voodoo Dol”, “Albatros”, “Ljeljo” te “My Own Paradise”. Ono što mogu napisati je da su me oduševili svojom energijom i nastupom te su dobro zagrijali publiku za Zadrugu. Greynoise ide na moju playlistu, a možete ih i vi poslušati OVDJE (LINK: https://open.spotify.com/artist/0x5ZVXlaFXfPOSY8x8D7T9).
Oko 22:00 na pozornicu se spušta Zadruga. S obzirom na to da je Greynoise malo drugačiji bend, ekipi je trebalo malo vremena da se “uštimaju” u zagorski punk pa da fešta krene onako kako treba. Zadruga je i ovaj put odradila vrhunski koncert. Uz Krešovo pričanje između pjesama koje nas je dobro nasmijalo i predstavljanje benda, samo su slijedile ovacije iz publike i krenuli su.
Prva stvar bila je “A ka ta g na e”, zatim je uslijedila “Od blata do Blata”, pa “Plahnem te z bičem”. Do tada je atmosfera već bila užarena i krenulo je poganje i šutke, ali to je to, tj. Zadruga je to. Svakom pjesmom atmosfera je postajala sve bolja i u klubu je temperatura samo rasla. Ovaj put je na početku Kreš izjavio da će biti iznenađenje, uz naravno i izjavu: “ak buju mogli, to sve izvesti”. I izveli su. Da ne nabrajam setlistu, ovako ćemo: na desetoj pjesmi “Pepica”, kao i na pjesmi “Teške mi je”, pridružili su im se trubači, tj. brass sekcija. No, ono što je bitno za istaknuti je da ih je bilo devet. Dakle, stage je bio pun i to je bilo odlično za vidjeti, a bome i slušati. Moram nabrojati devetoricu veličanstvenih jer su uistinu podigli atmosferu još više, a to su: Vladimir Profeta, Mario Mihovilić, Miroslav Ciglenečki, Tihomir Ciglenečki, Alen Ščuric, Darko Fragičević-Židi, Ivan Gregurić, Domagoj Varžić te Dražen Škrlec. Show se nastavio bez trubača, no to nije umanjilo događaj jer je krenula “Komanduj napre”, “Ja živim vu malome selu” i publika je jednostavno eksplodirala. Dio ekipe je već bio bez majica, cuga je letjela po svuda, stvarali su se mosh pitovi, vidjelo se da se ekipa dobro zabavlja, a zabavljali smo se i mi. Zadruga je sad već bila vidno odlično raspoložena, kako i ne bi, odličan i rasprodani koncert na kojem se vidi da svi uživaju i da se nikome ne ide doma. Uz još njihove dobro poznate hitove “Tan du gej”, “Micika”, “Dva put po dva” i hrpu drugih, na pjesmama “Nekak mi je ljepše biti sam” i “Šaka žute zemlje” pridružio im se Gojko Tomljanović na klavijaturama, ali i trubači. Službeni dio koncerta završili su s jednom od mojih dražih pjesama “Dok bil sam još tolike mlad” gdje su u gostima imali violinisticu Doris Tkalčević, koja se fino uklopila i dala pjesmi jedan dodatni štih. Uz kratku pauzu, bend se vratio. Moram li spominjati motornu pilu? Zaštitni znak Zadruge! Dok je Kreš svirao na motorki, a bend ga je pratio, publika je bila u fazi “samo svirajte još i još”. Počastili su nas još s “Vjetar sa planine” i “Hiti se na pleća”. Trebao je biti kraj, odradili smo i grupno fotkanje s bendom i s gostima, no publika je sama počela pjevati “Mala Čiči”, tako da Zadruga nije imala izbora nego se vratiti još jednom i sa svim gostima koje su imali, odsvirali su i otpjevali “Malu Čiči” kao službeni završetak ovog spektakularnog koncerta. Ono što volim kod Zadruge je što, i nakon 35 godina postojanja, oni i dalje sviraju iz gušta i radi publike. Konstantno su u interakciji, čitavo vrijeme je zezancija, a vrijeme je prošlo brzo. Kako i neće uz tako dobar koncert. Sve pohvale Zadruzi, Krešu, Ici, Krumpi i Niđi te svim njihovim gostima za odličan petak trinaesti. Da ne zaboravim, osim svega što se dešavalo, proslavio se i rođendan, pa je Niđo – basista dobio i tortu uz pjesmu “Sretan rođendan” koja je orila klubom. Uz sve što se izdešavalo, Zadruga je imala i svoj merch, crvene i crne majice te CD/Blu-ray Boogaloo live koji su zadnji snimili, tako da se našlo nešto i za svakoga. Sve u svemu, ovo je moj treći koncert Zadruge ove godine i apsolutno bih ponovila otići. Kada će imati opet koncert, ne znam, no sada već treći put pišem: ako niste mogli doći iz nekog razloga, sljedeći put dođite. Zabavit ćete se odlično, vjerojatno ostat bez glasa, dobro se razgibati i opušteno uživati, kako i treba za kraj radnog tjedna. Nešto malo više od dva sata žestoke svirke je potpuno razbucalo klub, na pozitivan način. Vesele me ovakvi koncerti i nadam se da će ih biti još.
Ps. Kako to zvuči live, možete poslušati i na ovom linku (https://open.spotify.com/artist/0zbwSrtMSC0ImCWVx8oH0X).
