Dopisnik iz Luxa: Dean Narandžić
Sprints su irsko punk/noise osvježenje koje sam prvi put doživio prošle godine i ponovo prije par mjeseci, pa recenzija stiže sa solidnim odmakom, no obzirom da uskoro nastupaju na InMusicu osjetio sam potrebu napisat koju liniju teksta za sve kojima su nepoznati. Da sam u prilici, posjetio bih InMusic radi njih, a ostali dio programa bi bio filler za opravdavanje cijene upada, pa eto 🙂
Kako je to izgledalo prošlo ljeto: petak, praznik, vrućina (da, čak i na sjeveru Europe), svi su negdje… Gledam što se zbiva navečer, najbolje nešto neobavezno – hladna piva obavezno, još ak nekaj svira… Rockhall preko ljeta ne nudi ništa, Atelier ima Fear Factory u subotu, ali danas nula bodova. Rotondes – tamo još nisam bio, imaju bogat koncertni program cijelo ljeto (Les Congés annulés summer festival), a danas svira Sprints. Nikad čuo ali dobro, vele da su zadnje karte u prodaji, moglo bi biti zanimljivo. Ajmo, YT, wiki: piše Irish garage punk band. Dublin, od 2019. pjeva, svira i piše pjesme neka Karla Chubb. Singlice, EP-evi, prvi album 2024. godine, novi album samo što nije (u međuvremenu izišao). I odlične recenzije live nastupa!
Klub je odmah iza kolodvora, a kolodvor u Luxu kao i u drugim metropolama – nakupine sumljivih likova, turista, ekipe koja ide sa posla, policije… Fora dvorište, cuga i klopa, ugodno popunjeno ljudima svih profila: mlado, staro, obitelji sa djecom, DJ pušta neke glazbu, pizza majstor urla prek megafona kad je narudžba gotova i tak 🙂
Koncertna dvorana klub je u okruglom zdanju industrijske baštine, prima par stotina ljudi – taman da publika i izvođači slože onu pravu intimnu klupsku atmosferu. Zvuk i svijetlo vrhunski, profil ljudi je 30-40 ili čak vjoš više godina sa mlađim iznimkama… Predgrupa su neke cure iz srednje škole (najmlađe u klubu), ušao sam na sami kraj pa da ne pametujem previše.
I onda – bomba. Dale, gitarska eksplozija (Karla pjeva, skače i svira, sa njom su još dvije gitare i bubanj), slušam i ne vjerujem koliko je to jak i uvjerljiv nastup! Energija izbija na sve strane, publika (ona ista sa sijedima ili bez kose) se gura da bi bila bliže, odjednom me nosi pogajuća mosh pit ekipa (uz isprike kad ti stanu na nogu, naravno, fini neki svijet)… Glazba na trenutke ode u neki eksperimentalni prog rock ali se brzo vrati u njihov prepoznatljiv punk rock noise đir i praše po starom. Sve skup traje niti sat, nisu izašli ni na bis, ali kakav sat za pamćenje! Iskreno ne znam jel bi ih slušao po doma (probajte), ali uživo obavezno, ovako vrhunska koncertna senzacija čiji nastup stavlja osmjeh na lice se ne propušta! Do jučer nisam znao za njih, od danas sam fan 🙂
Na iducem nastupu (29.03.2026, Atelier LU) skupilo se i više publike, prostor je ugodno popunjen ali ne i natrpan, pa nije problem prići malo bliže pozornici! Ovaj put je potpora bio Marathone, neki bučni klinci iz Amsterdama. Nastup sa čak 4 gitare, tehnički savršeno, ali nekak ne donose ništa novo, nekaj tu treba dodati – hitova ili barem neke ekstravagancije da se malo istaknu…
Kao i prošle godine, slijedi genijalan punk-noise crossover sa brojalicama i dizalicama, shredanjem gitara iz kojih izvlače svaki mogući i nemogući ton, uz stalne promjene tempa i iznad svega iskrenom uživancijom vidljivom na licima cijelog banda… Na vrhuncu se Karla spušta u publiku, atmosfera je užarena – poganje, sve na najjače 🙂 I opet bez bisa ali nema veze, svi izlazimo sa osmjehom na licu!
Studijske snimke, albumi i spotovi su OK, ali sami po sebi ne prezentiraju band u pravom svjetlu, njihovo prirodno stanište nije studio već stage na kojem dominiraju. Za dočarati koncertnu atmosferu prilažem i video zapis koncerta u Briselu – meni je pomogao da se odlučim, pa ako ste još neodlučni pogledajte: https://www.youtube.com/watch?v=zK6nMRNipLg. Ili semi live nastup za KEXP:
