tekst i foto: Century of Rock ‘n’ Metal
DOOM TEMPLE sludge, doom metal band iz Zg otvara Valhallu. Mlađi dečki jakog potencijala povlače ekipu u koncertni prostor. Nastup je dosta interesantan, definitivno na razini. Hram prokletstva govori sam o sebi. Razvidno je da vokal Neo, osim pjevanja, ima i jak scenski nastup. Unošenje duha i tijela u pjevanje nadopunjuje sa ritmičkim pokretima što doprinosi mračnoj atmosferi. Duboki glas vokala uz pratnju jakih rifova dodatno doprinosi jakom zagrijavanju dvorane. Ludovanje ispred bine potvrđuje navod. Vokal i publika komuniciraju često.
Pošto će cijela večer imati i znakovit scenski nastup, otvorio bi natjecanje za najboljeg scenskog izvođača-manekena večeri.
SKYEYE heavy metalci iz Slovenije.
Još od 2014. godine kombiniraju snažan vokal uz pratnju sirovih i melodičnih gitarskih rifova. Časopis MetalHammer prepoznao je SkyEye kao novopridošlicu godine 2021.
Stvari kao što su “The Descenders”, “Railroad of dreams”, “Constellation”, “King of the Skies”, “Detonate”, “In The Name Of SkyEye” potvrđuju kvalitetu njihovih izvedbi. Top muzika uz energičan vokal rastura kroz dvoranu. Auditorium skače, headbanguje, vrišti, urla, stupa, luduje etc. Osobno su me iznenadili zbog svog izdvojenog stila čime dokazuju da nisu relativna kopija. U metal svijetu to nije lako postići. Vokal Jan ima moćan scenski nastup za koji je potrebna i velika fizička izdržljivost. Trči, skače, dere se… Uz moćne plesne pokrete, mračni nastup dobiva na snazi. Jana stavljam u samo finale za scenskog izvođača i manekena večeri. Def. band koji ne treba propustiti.
Flesh znamo svi. “Doro
ajede”, skoro svi. Kvalitetu muzike neću spominjati jer ću biti dosadan. Scenski i vokalni nastup Rokindje ne gubi na kvaliteti. Dvije do tri pripadnice nježnijeg spola ga snimaju s velikim zanimanjem. Mötej Van Matanovic rastura gitare na high levelu plus Krešimir Schpiele Špöljar na bubnjevima koji ga pomno prate. Emocionalni i melodični Rokov vokal djeluje kontrastno u odnosu na prethodne bendove što specijalno paše meni & auditoriumu. Pred kraj koncerta, band dijeli besplatno pivo sudionicima koncerta, sebi i? Tu će priča dobiti posebnu dimenziju. Band i već izmorena publika međusobno si nazdravljaju. Ljubav se širi zrakom, razumijevanje vlada. Taman su nadoknadili izgubljeni šećer, umor jenjava… Stvarno lijepi kraj koji je rijedak za vidjeti i doživjeti.
Asphyx, zvijezda večeri. Band koji uživa visoke kritike na polju death/doom metala.
Asphyx nikada zadovoljan sporim atmosferskim pristupom, budući da predstavljaju razliku od romantičnog doom/death metal pristupa, zato nije teško vidjeti zašto ih obožavatelji death metala vole. Drugim riječima, ovaj bend predstavlja osovinu za otkrivanje doom/death metala kao i daljnji pristup istome.
Specijalna konotacija pada na izlazak benda koji izlazi ležerno, nasmijano s pivama u ruci. Gle, to su one iste pive koje je dijelio Rokindja. Lagano se oni pripremaju, komuniciraju sa publikom, opušteno se smješkaju, publika im skandira, oni uzvraćaju etc. Uz opuštenu atmosferu 35 min je prošlo od satnice. Nakon urlika publike, Asphyx se penje na stage i počinje uzajamno urlanje. Martin vokal posjeduje interesantan glas, ne 100% klasični. Uz jake baseve i gitaru, zvuk dobiva specijalnu konotaciju. Opet sam zadovoljan što ne čujem nešto uobičajeno. Iako nisam ljubitelj deatha, ova draga bića su me se dojmila. Cijelo vrijeme su ispijali pivo iz limenke, odnosno puhali u cijevke kako se po naški kaže. To je specijalno dirnulo već pomno dirnuti auditorium. Znakovito je napomenuti da Martin frontman objašnjava publici značenje i poruku nekih od pjesama. Pretpostavljam je to zbog prebrzog oratoriuma. Publika se baca, vrišti, urla & nadurlava s Martinom, stupa, pere, loče, skače, blanja & struže. Nekog metalca stalno dižu i nosaju po dvorani što njega i njih posebno oduševljava.
Na kraju druge polovine koncerta, Martin pije vodu. Tu ga publika kažnjava, no ipak im je objasnio da neko mora završit koncert. Nakon objašnjenja, prestali su se bunit. Koncert je stvarno dobar i na razini. Po pitanju pozerstva, headbanganje je definitivna prednost Asphyxa. Ulaze u contest za manekena večeri unatoč vidnim pivskim trbusima. Jedina primjedba je na jednoličnost pjevanja koja je klasična osobina deatha, no Martin ovdje odskače u određenoj mjeri. Bis je odrađen, no jek se ne smiruje.
Skoro je 2:00 sata i svi bježe na cuganje.
Slijedi Kamenolom.
Opet svi izlaze s cijevkama pive koje je podijelio Rokindja.
Dok se Kamenolomci sastavljaju, publika cuga do daske na terasi i ne daju su u koncertnu dvoranu. Gotovo je šest sati koncerata iza nas. Ja ne mogu sjedit na guzici, a kamo li stajat na nogama. Sirovi heavy metal prolama se dvoranom. Gušt je slušat izvorni metal što više dodaje raznolikosti večeri. Kamenolomci piče na visokoj razini, no publika još nije odmorna. Svi vani sjede i odmaraju. Tek nakon treće stvari auditorium polagano dolazi i rokanje počinje. Metal ima svoje čari. Na petoj stvari pridružuje im se Rokindja. Na stage nije došao praznih ruku, već je donesao mnoštvo cijevki koje je podijelio s kamenolomcima. Ni obožavatelji iz publike nisu ostali uskraćeni. Odlično odrađuju stvar “Veruj”. Dual vokal je vrh i publika se vraća in.
Tulum opet počinje. Razvidno je tko je bio najveći heretik festivala, no još nismo izabrali glavnog pozera odnosno manekena. Isto ostavljamo dragim čitateljima. Sad ja idem van jer ću se opatosit.
Svakako večer koju nisam očekivao i koju bi s velikim žaljenjem propustio.
