Drugi po redu od tri najavljena koncerta Baby Lasagna održao se sinoć na Šalati kao i prvi. Sva sreća ovaj put kiše nije bilo i sve je teklo uredno po programu. Kako to inače biva kada je u pitanju dobro uvježbana ekipa produkcija je bila jako dobra i više-manje se ponovilo sve od dana prije, ali ne baš sve.
Za početak sama je atmosfera prije koncerta bila opuštenija jer nije lijevalo kao iz kabla pa nije ni bilo pokislih nezadovoljnih ljudi. Sve je počelo kako je i najavljeno bez kašnjenja i točno po programu.
Koncert su otvorili šibenski pop rock bend Blu Vinil koji najavljuje novi album nakon što im je izašao singla „Zvijeri“ i Alen Vitasović za nas starije. Bez obzira koliko ga netko volio ili slušao ili ne, digao nas je na noge i natjerao da se ipak malo prebacimo koje desetljeće unatrag te zaljuljamo na pjesme uz koje smo odrasli. Bilo je tu „Ne moren bež nje“, „Jenu noć“, „Ja ne gren“, a našla se tu i Šajetina pjesma „Moji Koraki“.
Oko pola deset, kao i dan ranije, na binu napokon izlazi Marko i njegov bend te tu kreće pravi šou. Mlađa publika napokon je došla na svoje i skakutanje je krenulo, statika Šalate je izdržala test sva sreća. Baby je pozdravio sve prisutne i vidno sretan što nema kiše otvorio svoj dio koncerta zahvalom Alenu uz napomenu kako mu je jedan od uzora i podrška u njegovom radu i prije cijele Eurovizija priče.
Koncert je počeo još ne objavljenom pjesmom „Baby Lasagna“ koju je publika prihvatila isti tren, kao da ju svi već znamo. Budući da je publika velikim dijelom bila kombinacija djece i roditelja pozdravio je posebno klince koji ga očito obožavaju, i ja sam svoju kćer vodila na koncert sinoć, a nama je roditeljima kroz šalu posvetio pjesmu „Stress“ te rekao kako jedva čeka biti roditelj. Marko ne znaš što te čeka pomislila sam u glavi, ali bit ćeš super tata.
Koncert je zapravo bio identičan onom prvog dana, osim pred izvođača i kiše što je i očekivano od ovako dobre produkcije, sve ide po špagici. Moram naglasiti da Marko odlično komunicira s publikom iako stalno ponavlja kako nije neki govornik, što ga čini zapravo samo još boljim u tome jer je svoj. Kako je dio benda i brat Martin ubacio je malo tipične bratske zezancije. Najavio je pjesmu koju je on napisao pod imenom „Catch me if you can“ i usput naglasio kako mu je mama rekla da bratu nađe curu pod hitno, pa evo da znate. Čuli smo i „Biggie Boom Boom“ koju je publika izgleda prvi dan od izlaska prihvatila kao i „Rim Tim Tagi Dim“.
„Rim Tim Tagi Dim“ je ostao za kraj nakon kratke pauze da se Marko presvuče u Eurovizijski kostim. Tada je uslijedio još jedan test statike Šalate koji je stoički podnijela. Svjetla su se ugasila a publika je naravno krenula sa hoćemo još, jer ne možete otići bez „Don’t Hate Yourselfe“. Kao i dan prije Matija je na melodici najavio pjesmu s kojom su zatvorili koncert.
Na kraju da zaključim kako je koncert bio odličan, neki prigovaraju da je kratak, po meni optimalno jer je bilo dosta djece kojima je ovo taman da im ne postane dosadno. Marko gradi karijeru pa će biti još pjesama i dužih nastupa. Produkcija, organizacija, tehnika, zvuk, efekti, ekrani savršeno, svima pet plus. Nadam se da će i treći koncert proći bez problema i nadajmo se se bez kiše i crknutih gitara kako je rekao da se toga najviše boji.
Tekst: Maja Knepr Šegina
Foto: Roman Avdagić
