Tekst i foto: Martin Lenard

Te večeri je bilo relativno ugodno vani, do Vintage Industriala sam došetao u raskopčanoj jakni. Ispred Vintagea je bila gužva, ekipa od mlađih godina studentarije do 45-50 godina. Lica ozarena. Došao sam oko pola sata prije 21 i uz samo malo čekanja na šanku kupio piće i požurio u mrak dvorane. Bila su još dva ili tri mjesta slobodna u prvom redu do stagea.

Postoje bendovi koje idete slušati, i postoji Kries, koji idete doživjeti. Vintage Industrial Bar još se jednom pokazao kao idealan poligon za njihovu fuziju arhaičnog i modernog. Čim su se ugasila svjetla i krenuli prvi ritmovi, bilo je jasno da ovo nije običan klupski nastup, već svojevrsni urbani ritual.

Mojmir Novaković, karizmatičan kao i uvijek, vodio je publiku kroz hipnotičke slojeve ethno-beata. Iako set-lista rijetko donosi radikalna iznenađenja, snaga Kriesa leži upravo u toj predvidljivoj izvrsnosti. Pjesme poput Zora, Ivo se šeće ili Selo na gori u Vintageu zvuče masno, čvrsto i besprijekorno producirano.

Kries čine Mojmir Novaković koji je vokal, Ivo Letunić uz vokal svira i lijericu, Andor Végh svira gajde, diple, frula, dvojnice, kaval, Krešimir Oreški udaraljke, Erol Zejnilović električnu gitaru, Konrad Lovrenčić je na basu, a Ivan Levačić na bubnjevima. Osnovani 2003., već sljedeće godine objavljuju prvi album “Ivo i Mara“. Drugi album “Kocijani” objavljen je 2008. pod producentskom palicom Martina Swana (Mouth Music). Posljednji album “Selo Na Okuke / Village tracks“ iz 2017. u izdanju Riverboat Records dobio je sjajne kritike u fRoots, Songlines i drugim vodećim svjetskim glazbenim medijima, te je dva mjeseca bio na vrhu World Music Charts Europe.

Kries ne stari; oni sazrijevaju kao dobro vino. Publika – šarolika, od onih koji pamte početke world music scene do nove generacije – napustila je klub s osmijehom. Ako je cilj bio povezivanje kroz glazbu, misija je u potpunosti uspjela.