Tekst:Damir Čanadi
Foto:Katarina Žitko
Mislim da nikad ranije nisam išao na koncert poput ovoga. Legendarni Anthrax u Zagrebu, bez predgrupe, s početkom točno u 19:30 – neobičan termin za metal koncert, ali razlog je bio jasan. Istoga dana u Zagrebu je nastupao i Sabaton, čiji je koncert počinjao u 21 sat.
Anthrax, bend iz New Yorka koji su 1981. godine osnovali gitarist Scott Ian i basist Dan Lilker, dio je slavne „Velike četvorke” thrash metala uz Metallicu, Slayer i Megadeth. Iako se postava tijekom godina više puta mijenjala, zagrebačka publika imala je priliku gledati većinu najdugovječnijih članova benda.
Već uvodne tri pjesme – „Among the Living”, „Got the Time” i „Madhouse” – izazvale su potpuno ludilo u Boogaloou. Publika je pjevala, skakala i skandirala, dok je bend prašio kao da sutra ne postoji. Posebno treba pohvaliti pjevača Joeyja Belladonnu koji, unatoč godinama, i dalje zvuči odlično. Charlie Benante nije prestajao „ubijati” bubnjeve, a oduševljena publika to je nagradila glasnim skandiranjem njegova imena. Naravno, nije izostao ni mosh pit, neizostavan dio Anthraxovih koncerata, kao ni stalna interakcija benda s publikom. Ipak, najviše pažnje privukao je basist Frank Bello, koji je vidljivo uživao na pozornici i svojom energijom dodatno podizao atmosferu u dvorani.
Za sam kraj ostavljeni su najveći aduti – „Indians”, „Antisocial” i „I Am the Law”. Kada je koncert završio, imao sam osjećaj da je tek počeo. Sudeći po glasnom skandiranju „We Want More!”, ni publika nije bila spremna za kraj. Kao posljednju poslasticu, Scott Ian i Frank Bello izveli su „I’m the Man ’91”, na veliko zadovoljstvo svih prisutnih.
Nakon devedeset minuta čiste thrash metal povijesti izlazimo iz Boogalooa. Vani još uvijek dan. I što sada?
Pa, naravno – idemo na Sabaton.
Flickr foto:
