Marko, Marko odzvanjalo je na splitskim Gripama te daleke 1985 godine, kao znak priznanja i oduševljenja koncertom Dire Straitsa koji su u naponu svoje snage i popularnosti upravo iz Splita započeli svjetsku „Brothers in Arms“ turneju.
Marko se nije pojavio po drugi put u Splitu, ovog puta na starom splitskom groblju Sustipan, litici s koje se u večernjim satima pruža veličanstveni pogled na splitska vrata.
Od „stare“ ekipe iz te daleke 1985 bio je samo (ako se ne varam ) Alan Clarke (klavir, Hammond), dok su ostali originalni članovi benda (iz različitih perioda) bili: Mel Collins (saksofon), Phil Palmer (gitara) i Danny Cummins (udaraljke). Nezahvalno mjesto glavnog vokala i gitariste preuzeo je Marco Caviglia (svaka usporedba s Mark Knopferom, osim imena zaista nema smisla koliko god je nastojao vjerodostojno skinuti Knopflerove akorde i solaže), bubnjeva se uhatio Cristian Miccallizi (svirao je s Laurom Pausini, Erosom Ramazzottijem) Steve Walters je bio na bas gitari (svirao je s Amy Winehouse, Chaka Khan,Pet Shop Boys) Primiano Dibiase na klavijaturama (svirao je s Richardom Bennettom).
Koncert je krenuo s debelim zakašnjenjem (opravdano, obzirom da mnogi zbog saobraćajne nesreće u Marjanskom tunelu nisu mogli stići na vrijeme.
Što kazati o samom koncertu, osim činjenice da smo čuli „best off“ iz legendarnog opusa Dire Straitsa („Private Invetigations“, „Once Upon a Time In the West“, „Telegraph Road“, „Romeo and Juliet“, „So Far Away“, „Money for Nothing“ , „Brothers in Arms“, „Sultans of Swing“). Brojna publika zaista je interaktivno učestvovala i dobro se zabavila, dojma sam da je to bio ipak sasvim dobar koncert tribute benda koji je zaista pošteno prezentirao svoje glazbene sposobnosti, uz po mom skromnom mišljenju, isticanju Alana Clarka, Mel Collinsa i Cristiana Miccallizia.
Izvor: Photorokaj
