Cold Snap, Overpower i Rum Smugglers na Zagrebačkom velesajmu

Nažalost, propuštamo prvi bend, Rum Smugglers, ali uspijevamo uhvatiti Overpower. Zagrebački groove-thrash metal bend bez problema odrađuje svoju ulogu zagrijavanja publike. Teško, čvrsto i dovoljno zanimljivo da odmah bude jasno kako ovo neće biti još jedna večer u kojoj se samo čeka headliner.

A onda kreće Cold Snap.

I tu stvari postaju ozbiljne.

Od prvog trenutka s pozornice dolazi energija koja ne ostavlja puno prostora za stajanje sa strane i nezainteresirano promatranje. Bend svira kao da pred sobom nema publiku na Velesajmu, nego posljednju priliku da svima dokaže zašto je toliko godina na sceni.

I tu dolazi moje drugo, a svakako najbolje iznenađenje večeri.

Pa to je hrvatski bend.

I možda je upravo to najtužniji dio cijele priče.

Cold Snap postoji još od 2003. godine. Dakle, dok smo mi neki još otkrivali što ćemo sa životom, oni su već gradili svoj put. A ja sam ih, iskreno, tek nedavno počeo ozbiljnije doživljavati, zahvaljujući Dori.

I to je poprilično porazno.

Ne za Cold Snap, nego za nas.

Za način na koji domaća alternativna i metal scena prolazi ispod radara. Za činjenicu da bend koji na pozornici djeluje toliko sigurno, kompaktno i svjetski, može godinama postojati praktički ispred našeg nosa, a da ga šira publika ozbiljnije primijeti tek kada se pojavi u potpuno drugačijem kontekstu.

A Cold Snap definitivno ima što pokazati.

Teško je odlučiti što je bilo bolje – način na koji sviraju, njihov scenski nastup, komunikacija s publikom ili zvuk.

Jer taj zvuk...

Odavno nisam imao osjećaj da ne samo slušam koncert, nego ga stvarno doživljavam.

Sve je dovoljno glasno da osjetiš energiju, ali dovoljno čisto da čuješ što se događa. Gitare imaju težinu, ritam-sekcija udara tamo gdje treba, a vokal ne nestaje negdje između pojačala i razglasa. I kada se sve to spoji s bendom koji zna koristiti pozornicu, dobiješ ono zbog čega zapravo i dolazimo na koncerte.

Ne dođeš samo pogledati bend.

Dođeš ga osjetiti.

A publika je to itekako prepoznala.

Cold Snap na Velesajmu nije djelovao kao bend koji pokušava dokazati da može biti velik. Djelovao je kao bend koji se već odavno osjeća velikim, samo što mu hrvatska scena još nije dala prostor koji zaslužuje.

I zato je ova večer bila puno više od još jednog metal koncerta.

Bila je podsjetnik da domaća scena nije problem kvalitete.

Problem je što takve bendove premalo vidimo.

I zato svaka čast Glazbenoj kući na organizaciji ovakvih festivala i koncerata. Ako će ovakvih večeri biti više, možda hrvatski metal ipak nije osuđen na vječno preživljavanje po klubovima, malim terminima i pričama tipa „šteta što nema više publike“.

Publike će biti kada joj se ponudi nešto vrijedno dolaska.

A Cold Snap je na Velesajmu pokazao da itekako ima što ponuditi.

I još nešto.

Drugi put kada netko kaže da domaći bendovi ne mogu stati uz bok svjetskim imenima, samo ga pošaljite na Cold Snap.