Jonathan u Vintage Industrial Baru: kad se glazba osjeti

Jonathan u Vintage Industrial Baru: kad se glazba osjeti

Njihova glazba ima vlastiti karakter, kao i način na koji sviraju i grade atmosferu na pozornici.

Prvi put kad sam ih gledao, oduševili su me. Ovaj put otišli su korak dalje – jednostavno su me raspametili. A čini se da nisam bio jedini.

Koncert su otvorili pjesmama „Battles“ i „Have It All“, čime su nas odmah uveli u svoj svijet glazbene euforije. Skačući i pjevajući s frontmenom, prošli smo kroz presjek njihovog dosadašnjeg rada, a energija u publici nije padala.

Iako na prvi pogled ne bih rekao da je Jonathan baš „moja vrsta glazbe“, s druge strane upravo to i jest. I tu leži njihova posebnost. U njihovoj glazbi postoji nešto što nadilazi žanrove i osobne glazbene ukuse. Sudeći prema publici, čini se da smo svi dijelili isto mišljenje.

S „Maggie“, „Coming on Hard“ i „Pictures“ koncert je ušao u još jednu fazu euforije. Energija s pozornice prelijevala se među publikom, a zatim se u još snažnijem obliku vraćala bendu. U rijetkim trenucima kada bih uspio maknuti pogled s pozornice, pred sobom bih vidio cijelu dvoranu kako pjeva, skače i živi svaku pjesmu.

A onda su stigli „Oh My God“ i „Be Right Here“, posljednji udarci večeri nakon kojih je ostao onaj poznati osjećaj – ja bih još.

I onda – gotovo.

Gotovo dva sata prošla su nevjerojatno brzo. Dva sata tijekom kojih si na trenutak zaboravio na sve izvan zidova Vintagea. Dva sata bijega iz stvarnosti.

Možda sam još uvijek pod dojmom dok ovo pišem. Ali zanimljivo je da mi se ista stvar dogodila i prvi put kada sam gledao Jonathana. Nakon svega, možda je upravo u tome njihova najveća čar.

Ne moraš biti njihov najveći fan. Dovoljno je da ih jednom doživiš uživo.

Jer Jonathan te jednostavno raspameti.