InMusic održao lekciju svjetskim moćnicima
Iako neslužbeno, i ove godine smo prošli INmusic uzduž i poprijeko. Sve je započelo spektakularnom najavom Kings of Leon, a skoro završilo njihovim iznenadnim otkazivanjem. Bili su bez sumnje najveći mamac, rame uz rame s Massive Attack, no publiku to nije obeshrabrilo – ulogu glavnog headlinera preuzeo je miljenik publike Kasabian, i to s velikim stilom.
Tekst i mob photo Maja Knepr Šegina
Ovogodišnje izdanje festivala obilježila je i snažna, univerzalna poruka – podrška svim narodima pogođenima ratom. Nažalost, takvih je posljednjih godina previše. Gotovo svi izvođači s glavnih pozornica pozivali su na mir, s posebnim naglaskom na prekid rata u Palestini, ali i u drugim dijelovima svijeta zahvaćenima sukobima.
Ako se na trenutak odmaknemo od te teške, ali važne teme – lineup ovogodišnjeg INmusica bio je impresivan. Toliko jak da je to bilo jasno već po broju ljudi koji su se sve tri večeri slijevali na festival. I ne znamo kako, ali i ovaj put je organizacija funkcionirala prilično glatko – od ulaza i nadopuna narukvica do čekanja na piće, hranu i WC. Sve je bilo u granicama očekivanja, što je kod ovakvih događanja već samo po sebi uspjeh.
A sada natrag na lineup – ne znaš ni odakle krenuti! Bilo je prekrasno vidjeti kako mladi alternativni bendovi dobivaju priliku stati na ovako veliku pozornicu, ali i doživjeti nastupe nekih od najvećih bendova svih vremena. Kings of Leon su mi bili san, pala sam u depresiju kad su otkazali, prošla pet stadija prihvaćanja – i onda su me Kasabian potpuno osvojili.
The Streets – nevjerojatna vibra. Foster The People – ostavili nas bez daha. A onda je došla St. Vincent i doslovno nas srušila s nogu. I naravno – Massive Attack. Njihov nastup bio je čista hipnoza, ogoljen do srži, sirov i moćan – nešto što samo oni mogu i smiju izvesti. Prvi dan su Yard Act i Fontaines D.C. rasturili main stage, a Air nas je nježno smirio i poslao na spavanje. Drugi dan – Kiwanuka je prije Kasabiana lagano uspavao publiku, ali na predivan, emotivan način.
Sve u svemu – jako dobro. Ali znamo da može još i bolje. INmusic nam je postao tradicija, gotovo da više ni ne pitamo tko svira – ali zato i očekujemo visoku razinu kvalitete. Ima još mnogo bendova koje bi vrijedilo vratiti iz zaborava i dati im novu šansu da zasjaje. Potrebno je navesti još neke od bendova koji s unastupili i zadobili pažnju publike. To su definitivno Dunije sa svojim repertoarom starohrvatskih, kako one kažu depresivno edukativnih pjesama. Odlični Vagina Corporation, koreanski Sailor Honeymoon, Kim Deal, Krakatoa, The pill i mnogi mnogi drugi.
Jedna mala napomena organizaciji – olakšajte malo novinarima ulazak, znat će to svi cijeniti. Ostatak organizacije – čista petica. Veliki pozdrav ekipi na šankovima, štandovima s hranom i svim ostalim popratnim sadržajima – bez vas ovaj festival ne bi bio ono što jest. Hvala vam što ste izdržali sve naše redove, zahtjeve i euforije.
Vidimo se i dogodine!
