Van Gogh i Grad u Boogaloo: Četiri desetljeća rocka, emocija i gušta

Nakon nekoliko desetljeća čekanja Van Gogh je konačno ponovno stigao pred zagrebačku publiku. U Boogaloo su donijeli presjek 40 godina karijere, a večer je otvorio riječki bend Grad.

Zagrebački Boogaloo te je večeri bio mjesto susreta nekoliko generacija rock publike. Na jednoj strani Grad, važan dio riječke rock priče, a na drugoj Van Gogh, jedan od najprepoznatljivijih rock bendova s prostora bivše Jugoslavije. Četiri desetljeća karijere, pjesme koje su preživjele vrijeme i publika koja ih i dalje zna gotovo svaku riječ.

Večer je otvorio Grad.

Priča o Gradu ujedno je i priča o riječkoj glazbenoj sceni. Sve počinje 1985. godine, kada s riječkih dokova na koncertne podije tadašnje države izlaze Let 3, Fit, Grč, Cacadou Look, Ogledala i, konačno, Grad. Prvo pojavljivanje na vinilu ostvarili su 1987. godine na kultnoj kompilaciji „Rijeka – Paris – Texas“, s pjesmama „Vodi me“ i „Ima li nešto“. No ono što je puno važnije od same diskografije jest činjenica da Grad i danas na pozornici izgleda kao bend koji uživa u onome što radi.

Nakon 40 godina to nije mala stvar. Grad je tako napravio ono što treba napraviti – zagrijao je publiku i ostavio dobar osjećaj prije glavnog nastupa.

A onda – Van Gogh.

Nakon nekoliko desetljeća čekanja, zagrebačka publika napokon je dočekala bend. Nakon intra „Neko te ima“, koncert je krenuo pjesmom „Nek' te telo nosi“ i bilo je jasno da će ovo biti večer putovanja kroz povijest benda.

I tada – zbogom pameti.

Neke pjesme jednostavno ne slušaš. One te vrate u neko drugo vrijeme, na neko drugo mjesto, u neku drugu verziju vlastitog života. Upravo se to dogodilo te večeri. A kada se tome pridruži bend koji svira s energijom kakvu Van Gogh i dalje ima, teško je ostati ravnodušan.

Posebno iznenađenje bila je basistica Niuvys Sabournin Pérez s Kube. Svojim sviranjem, pjevanjem i plesom unijela je dodatnu energiju na pozornicu i vrlo brzo podigla atmosferu i osvojila publiku.

Van Gogh je kroz koncert predstavio i novije pjesme, među kojima su „Do poslednjeg daha“, „Lud i sam“ i „Za planetu S.O.S.“, no publika je posebno eksplodirala kada su stigle pjesme koje su obilježile različite faze benda. Pjesme poput „Tragovi prošlosti“, „Ludo luda“, „Anđele, brate“ i, naravno, „Neko te ima“, bilo je jasno koliko je snažna veza između benda i zagrebačke publike. Publika je pjevala, plesala i pokazala da neke pjesme jednostavno ne stare.

I upravo je pogled prema publici možda bio jedan od najzanimljivijih dijelova cijele večeri.

Jer među onima koji su odrastali uz Van Gogh bilo je i mnogo mladih ljudi. To je možda i najbolji pokazatelj da bend nije ostao zarobljen u vlastitoj prošlosti. Četiri desetljeća karijere jesu razlog za slavlje, ali još je važnije kada pjesme pronađu put do generacije koja ih nije slušala kada su nastajale.

Nakon gotovo dva sata svirke publici još uvijek nije bilo dosta.

A to je najbolji kompliment koji bend može dobiti.

Van Gogh u Zagreb nažalost ne dolazi često, pa je ova večer imala i onu dodatnu težinu – osjećaj da treba iskoristiti svaku minutu jer pitanje je kada ćemo ih ponovno gledati pred zagrebačkom publikom.

I kada je koncert završio, večer još nije bila gotova. Za kraj je uslijedio 80's Party, na kojem je Tomi Phantasma puštao stare hitove domaće rock scene.

Grad, Van Gogh, četiri desetljeća glazbe i publika koja nije željela kući.

Nekad za dobar koncert ne treba puno filozofije. Dovoljno je da bend izađe na pozornicu, zasvira svoje pjesme i da publika na njih odgovori istom mjerom.

U Boogaloo se te večeri upravo to dogodilo.

I zato je „fantastično“ za ovu večer jednostavno – premalo.