Raspad sistema, Petar Punk i Seljačka buna otvorili 15. Rocklive

U dijapazonu autorskih i cover pjesama, ističu se iznimno harmonijski i tehnički dobro postavljeni vokali, od frontmenice do pratećih vokala. Bilo je ohrabrujuće vidjeti da na mladosti čak i punk svijet ostaje, a u toj svijetloj budućnosti Raspad sistema gradi čvrstu konstrukciju.

Prve note benda koji je slijedio odmah su nas otrijeznile, jer Petar Punk je sve ono što je Petar Pan htio biti, ali nije stigao u uljepšanim fikcijskim prilikama. Energija bjelovarskog benda dala bi se opisati karakterom: pesimist je realist s iskustvom. Jer Petar Punk više nije buntovan, Petar Punk protestira: govori nam kakve stvari jesu, ne daje nam ni da pomislimo da se isplati uljepšavati stvari, pa tako ni riječi pjesama nisu uvijek estetički pristojne. I baš to čini pravi, crni punk benda koji je pokazao značajnu razinu usviranosti, lakoće u glazbenoj zvučnoj gomili i jasnu provedbenu nit. Publika je znala tekstove i sudjelovala maksimalno, ali u novu dimenziju prešli smo uz pjesmu Ljepilo. Bend nam je oslobodio prostor za pomisao da bismo ipak nešto trebali popraviti u ovom zabrinjavajućem svijetu, što je najveća svrha svih pravih umjetnika. 

U trenutku kad je na pozornicu došao beogradski bend Seljačka buna, sve je bilo jasno: nazad nema. Jednakim intenzitetom i gotovo u jednakoj mjeri pjevali su članovi benda i publika, još jednom pokazujući umijeće responsorijalnog pjevanja. Punk je živ, opipljiv i neizbježan - a Seljačka buna savršeno utjelovljuje iskonsku ljudskost - protesta ima, ali to ne može raditi pojedinac. Oni traže publiku da reagira, da ponese i da proživi, a bend kroz to kanalizira lakoćom sviranja glazbene težine. Zatvorili su uvodni tris ovogodišnjeg Rocklivea u snažnom ponosu, a publika je kroz naglašavanje svakog sloga svakog stiha osjetila da joj je teret manji. Zaista savršen uvod za tris dana festivala koji je tek započeo.