Starbenders - dobar novi glam rock za koji vrijedi potegnuti 500 km (dva puta)!

Kaže pjesma:

“…I would walk five hundred miles. And I would walk five hundred more.

Just to be the man who walked a thousand miles to fall down at your door …”

OK, nisam hodao i nisu bile milje, ali bogme sam odvozio (dva puta) 500 km radi ovog koncerta. Prvi put zapalio sam za Weinheim - dočekao me sablasno prazan parking, prvi znak da nešto nije u redu. Iako su karte uredno prodavali svega dva dana prije, zatvorena vrata, nikakve obavijesti. Tek sam na webu kluba uspio dobiti potvrdu svoje najgore sumnje...

U šoku i vjeverici, otišao sam fotkati urbane pejzaže obasjane zalazećim suncem, da spasim što se moglo spasiti od dana. Barem zalazak nije razočarao :)

To iskustvo me nije spriječilo da odem opet - i tako, mjesec dana i 500 km kasnije evo me na svirci, ovaj put u Frankfurtu.

Starbenders su rijedak suvremeni primjer glam rock benda koji uvjerljivo vizualno oživljava žanr, a zvuči još bolje nego što izgleda. Osnovani daleke 2013. na sceni već zavidnih 13 godina, a dolaze iz Sjedinjenih Država. Nema ih često na starom kontinentu, pa kad su već potegli preko bare, ni ja nisam htio propustiti priliku da ih pogledam i poslušam!

Pri tome nisu isključivo nišna pojava koja će zainteresirati samo zadrte (i već godinama penzionirane) fanove ponavljanjem već viđenoga, uspjeli su plasirati i nekoliko hitova:

⁃ aktualni The Beast Goes On (https://www.youtube.com/watch?v=vrjPfqmG3x0),

⁃ glamurozni The Game (https://www.youtube.com/watch?v=Cx0Tj24RpYs),

⁃ najslušaniji If You Need It (https://www.youtube.com/watch?v=4qzGWENJSmA),

⁃ i potencijalno najlakši za dodati na playlistu, Tokyo (https://www.youtube.com/watch?v=IbxFqpdj03M).

Bend je četveročlan: Aaron Lecesne na basu, Kriss Tokaji na gitari, Kimi Shelter pjeva i svira gitaru, a ritam zadnjih par godina daje Qi Wei na bubnjevima. Iskustva ne fali, većina članova je tu od samih početaka, samo se cure na bubnjevima mijenjaju. Ne znam za prije, ali Qi rastura pa se nadam da će se zadržati!

Nakon što sam ih pogledao uživo, ne mogu propustiti usporedbu s Måneskin, vidi se da scensku inspiraciju vuku iz istih uzora, no uz sličnosti uspijevaju ostati svoji glazbeno i vizualno! Oba benda koriste androgenu estetiku i poigravaju se tradicionalnim rodnim stereotipima, ali na različite načine. Måneskin nastup je moderan i modno osviješten, a Starbenders se više fura na retro, uličnu punk estetiku.

Koncert je bio u vrlo intimnom prostoru kluba Nachtleben koji može primiti 200ak ili malo više ljudi, no čak i tamo nije bila gužva. Vidi se da iza njih ne stoje produkcijski budžeti najvećih rock zvijezda, outfit je improviziran, ali i pomno biran. Dinamika benda na pozornici je bila pomalo limitirana prostorom, posebno basist treba više mjesta... No klub je odlično ozvučen i osvijetljen, na razglas i svjetlo nemam primjedbi.

Uz sva ograničenja meni se takva kombinacija pokazala odličnom, ulazak u prvi red je zajamčen, a bez obzira na veličinu publike, atmosfera ne pati - vidi se da sviraju iz gušta, prvo radi sebe a onda i za nas. Puno bolje nego stadionski spektakli u kojima izvođače možeš vidjeti samo na ekranu...

Uživo izgledaju kao da su rođeni na pozornici, samouvjereni u nastupu, komuniciraju s publikom, maksimalni učinak s minimalnim resursima! Starbenders je naglašeno gitarski bend energičnog zvuka, očekivano ubrzanog i nabrijanog u nastupu uživo. Pri tome ne gube kontrolu nad izvedbom, a hitovi ostaju lako prepoznatljivi svima koji su ih slušali ranije. Nerijetko za basiste, Aaron je vizualno najupečatljiviji, ima ga po svim dijelovima pozornice. Qi (Beast from the East) se ne da utopiti u pozadini i zrači posebnim entuzijazmom kada se obruši na bubnjeve! Kimi je naravno centar pažnje dok pjeva ali stilski umjerena u usporedbi s ostalima, dok Kriss svojom kolosalnom pojavom čvrsto drži poziciju glavne gitare. Najvažnije, među njima postoji ona kemija koja briše razliku između zabavljača i umjetnika!

Svirka nije trajala dugo, tek malo više od sat vremena, bez nepotrebnih pauza. U startu su ispucali sve hitove, što je ok za podizanje atmosfere i zadovoljavanje nestrpljivih ali malo taktiziranja ne bi škodilo.

Uz realno slab odaziv publike u Frankfurtu, pitam se kako im se turneja uopće isplati, pa u tom svjetlu i odlazak na otkazani koncert manje boli: moguće da jednostavno nisu uspjeli prodati dovoljno ulaznica. Šteta, jer kvalitetom nadmašuju mnoga etablirana i razvikana imena...

E da, predgrupa je bio punk rock bend MUTT iz Offenbacha. Mlada lokalna ekipa, 3 cure i bubnjar, entuzijastični (basistica pogotovo). Eksperimentiraju s instrumentima pa je tu i truba, flauta, usna harmonika... Nema tu nekih grešaka, usvirani, ali treba još koja godina da sve sjedne na svoje mjesto. I iznad svega pokoji prepoznatljivi hit.

1.000 prijeđenih kilometara je puno, ali Starbenders je bend koji također daje puno, pa na kraju mogu reći da mi nije žao - ako se ukaže prilika, rado ću ponoviti to iskustvo! Uz jednu malu promjenu: posjet web stranici kluba prije puta radi provjere, za svaki slučaj... Kad bolje razmislim, to bi možda trebao raditi prije svakog koncerta na koji moram autom :)