Vibrez, hvala za Morcheebu!

Ah, taj glas…

Pred Galeriju Meštrović Morcheeba je napokon došla pjevati nama koji je slušamo već tri desetljeća – uživali smo u pijesku u glasu Skye Edwards i zvuku koji je nekima od nas soundtrack mladosti, tamo krajem 90-ih.

Izborom pjesama vratili su nas u sve faze svog stvaranja. Od samog početka koncerta zavrtjele su se pjesme iz cijelog Morcheebinog kataloga. Čuli smo „Friction“, „It’s All Part of the Process“, „Otherwise“, „Blindfold“, ali i nove pjesme poput „Call for Love“, da koncert ipak ne bude isključivo povratak u prošlost.

Onaj poznati uvodni instrumental „The Sea“ kao vremeplov nas je vratio u 90-e. Riječ je o danas njihovoj najslušanijoj pjesmi na Spotifyju. Čini se da isto to more iz pjesme voli i neka nova publika.

U početku se činilo da publika nije angažirana koliko je bend očekivao, ali vruća ljetna noć na 29 stupnjeva Celzija, bez i daška vjetra, rezultirala je s 1500 posjetitelja koncerta s isto toliko lepeza, uz pokoji letak u rukama onih bez lepeze. Nisam bila sigurna kako će publika uopće pratiti koncert, ali prvi su tonovi odnijeli sve druge misli.

Prijelomni trenutak bio je kada je publika zajedno sa Skye zapjevala prve stihove „Rome Wasn't Built in a Day“. Skye je prepustila pjesmu publici, a njezin nastup dobio je novu dinamiku, više energije i jači vokal.

Skye se kreće graciozno, nježno i ženstveno. Većinu scenskog dojma čine rasvjeta i videozid koji se mijenja uz pjesme. Pozornica je često bila u polumraku, a svjetla su pratila glazbu.

Čuli smo izvrsnu obradu „I Shot the Sheriff“.

Izvedba „Summertime“, uz sugestivnu narančastu pozadinu na videozidu, izazvala je oduševljenje i dugotrajan pljesak. Nije pokušala nadmašiti original. Pjesmi je pristupila na svoj način, s manje decibela i blago bojeći zrak svojim vokalo

A Skye?

Skye je publiku uključivala jednostavno, mahanjem rukama u ritmu. Iako nježna i tiha, vodila nas je. Glazba je bila glavni alat komunikacije.

Morcheebu pamtimo iz 1998., kada su objavili "Big Calm". Gotovo tri desetljeća kasnije Edwards i dalje ima isti prepoznatljiv glas. Godine je nisu dotakle…

Predstavila je i bend. Uz gitaru, klavijature i bubnjeve, zanimljivo je da je basist njezin suprug. Bubnjaru je ovo, kako je rekla, bio prvi nastup s Morcheebom. Poseban trenutak bio je i izvrstan solo na klavijaturama – to se rijetko viđa.

Velik dio publike pripada generaciji koja je Morcheebu slušala devedesetih, ali bilo je i mlađe publike. Glazba je sve povezala i generacijska je granica nestala.

Ipak, jednu napomenu s ovog koncerta ne želim preskočiti.

Voda.

Mislim da u ovim „tropskim“ uvjetima nije trebalo oduzimati publici bočice vode jer je za nabavku drugog pića od organizatora trebalo čekati nepregledne redove. Ovo su uvjeti u kojima se građanima nude cisterne s vodom kako bi se sačuvalo zdravlje. Ako ne to, barem je trebalo omogućiti jednostavnu i brzu kupnju malih bočica odmah na ulazu.

Ali publika je sve izdržala.

Morcheeba je ispunila riječi iz svoje pjesme „Blaze Away“ – „Save us from the rut“.

Na nekoliko sati prekrasnim melodijama maknuli su nas iz svakodnevice.

Vibrez, hvala za Morcheebu.