Vibrez, hvala za Morcheebu!

Ah, taj glas…

Pred Galeriju Meštrović Morcheeba je napokon došla pjevati nama koji je slušamo već tri desetljeća – uživali smo u pijesku u glasu Skye Edwards i zvuku koji je nekima od nas soundtrack mladosti, tamo krajem 90-ih.

Izborom pjesama vratili su nas u sve faze svog stvaranja. Od samog početka koncerta zavrtjele su se pjesme iz cijelog Morcheebinog kataloga. Čuli smo „Friction“, „It’s All Part of the Process“, „Otherwise“, „Blindfold“, ali i nove pjesme poput „Call for Love“, da koncert ipak ne bude isključivo povratak u prošlost.

Onaj poznati uvodni instrumental „The Sea“ kao vremeplov nas je vratio u 90-e. Riječ je o danas njihovoj najslušanijoj pjesmi na Spotifyju. Čini se da isto to more iz pjesme voli i neka nova publika.

U početku se činilo da publika nije angažirana koliko je bend očekivao, ali vruća ljetna noć na 29 stupnjeva Celzija, bez i daška vjetra, rezultirala je s 1500 posjetitelja koncerta s isto toliko lepeza, uz pokoji letak u rukama onih bez lepeze. Nisam bila sigurna kako će publika uopće pratiti koncert, ali prvi su tonovi odnijeli sve druge misli.

Prijelomni trenutak bio je kada je publika zajedno sa Skye zapjevala prve stihove „Rome Wasn't Built in a Day“. Skye je prepustila pjesmu publici, a njezin nastup dobio je novu dinamiku, više energije i jači vokal.

Skye se kreće graciozno, nježno i ženstveno. Većinu scenskog dojma čine rasvjeta i videozid koji se mijenja uz pjesme. Pozornica je često bila u polumraku, a svjetla su pratila glazbu.

Čuli smo izvrsnu obradu „I Shot the Sheriff“.

Izvedba „Summertime“, uz sugestivnu narančastu pozadinu na videozidu, izazvala je oduševljenje i dugotrajan pljesak. Nije pokušala nadmašiti original. Pjesmi je pristupila na svoj način, s manje decibela i blago bojeći zrak svojim vokalo

A Skye?