Dropkick Murphys na zagrebačkoj Šalati

Najbolje je kada odeš na koncert, odlično se provedeš, vratiš se kući, legneš spavati, a ujutro se probudiš i uhvatiš sebe kako pjevušiš pjesme od sinoć s osmijehom na licu. To je definitivno znak da je koncert bio odličan.

Upravo je tako bilo sinoć na Šalati. Povratak legendarnog irsko-američkog Celtic Oi! punk benda Dropkick Murphys ponovo oduševio zagrebačku publiku. No krenimo redom.

Večer su otvorili irski Oi!/street punkeri An Slua iz Galwaya, koji su se turneji pridružili na njezinu početku u Dublinu. Riječ je o politički angažiranom bendu koji spaja pjevne refrene s utjecajima UK82, anarcho-punka i klasičnog irskog punka. Poznati su po energičnim nastupima uživo i društveno angažiranim tekstovima u kojima se isprepliću solidarnost radničke klase, antifašizam i irski kulturni motivi sa sirovim, melodičnim punk himnama.

Njihov energičan i zabavan nastup zagrebačka je publika odlično prihvatila. Iako su bili sjajni, dio pozornosti ukrao je simpatični mali punker s irokezom i minijaturnom gitarom koji je koncert pratio s tatinih ramena u prvim redovima. Oduševio je i publiku i bend, koji ga je pozvao na pozornicu, no dječak je ipak odlučio ostati među publikom.

Nakon An Slua došlo je vrijeme za zvijezde večeri – Dropkick Murphys. Bend osnovan 1996. godine u Quincyju, predgrađu Bostona, tijekom godina izrastao je u jednog od najpoznatijih predstavnika svjetske Celtic punk scene. Kombinirajući žestoki punk s tradicionalnim irskim folkom, kroz svoje pjesme progovaraju o propaloj industriji, lučkom Bostonu, potlačenim radnicima, obitelji, prijateljstvu i ljubavi.

Koncert su otvorili pjesmom "The Boys Are Back", odmah uvukavši publiku u svoju zaraznu energiju. Jednostavno nije bilo moguće stajati na mjestu – skakalo se, pjevalo i slavilo kao da sutra ne postoji. Redali su se hitovi poput "Citizen I.C.E.", "Skinhead on the MBTA", "Who'll Stand With Us?" i "The State of Massachusetts", a bend se dotaknuo i aktualnih društvenih i  političkih tema. Posebno je odjeknula "First Class Loser", posvećena Donaldu Trumpu, koju je publika otpjevala gotovo u glas.

Za sam kraj ostavili su ono najbolje – "Rose Tattoo", "Worker's Song", "I'm Shipping Up to Boston" i nezaobilaznu "The Gang's All Here". Nakon koncerta članovi benda nisu odmah nestali iza pozornice, nego su odvojili vrijeme za druženje s fanovima te dijelili autograme i fotografirali se.

Što reći za kraj? 

Još uvijek pjevušim njihove pjesme s osmijehom na licu. A ako se po jutru koncert poznaje, onda je nastup Dropkick Murphysa na Šalati bio pun pogodak.