Daleka Obala Jakše i Hrepe: Tri sata pjesme, plesa i ludila u Tvornici kulture

Publika svih generacija, uz prevlast mlađih posjetitelja, od početka je pokazala da pjesme Daleke obale ne poznaju dobne granice. U Tvornici su se susreli oni koji su uz ove hitove odrastali i stvarali uspomene te mlađi koji su ih prihvatili kao vlastiti soundtrack za druženja, izlaske i fešte. Različite generacije povezivala je ista stvar - gotovo da nije bilo pjesme čije stihove publika nije znala, a refreni su se često pjevali toliko glasno da je bilo teško razaznati gdje završava glas s pozornice, a počinje onaj iz publike. „Morska vila“, „Tonka“, „Kurve“, „Marica“, „Ruzinavi brod“ i „Ona zbori“ nizale su se uz podignute ruke, skakanje i plesanje, dok se cijela dvorana pretvarala u veliko zajedničko slavlje. Energija se nije stišavala, a svaki novi prepoznatljivi uvod izazivao je novo oduševljenje.

Posebno ludilo nastalo je tijekom „Četrnaest palmi“. U trenutku koji je publika očito dobro poznavala, svi su čučnuli, dok je bend ležao po pozornici. A onda je krenuo refren i Tvornica je doslovno eksplodirala. Ljudi su se podigli, počeli skakati i plesati, a atmosfera dosegla jednu od svojih najluđih točaka. Nije nedostajalo ni vlakića koji se probijao kroz razigranu masu, dodatno potvrđujući da ovo nije bio koncert na kojem se pjesme samo slušaju. Ovdje se svaki stih proživljavao, svaki refren pjevao iz sveg glasa, a svaki trenutak koristio za još malo plesa i zajedničkog ludila.

Emocionalni vrhunac večeri donijela je pjesma „Noć je prekrasna“. Čim su krenuli prepoznatljivi stihovi „Noć je prekrasna, na nebu zvijezde sijaju“, Tvornica kulture pretvorila se u more svjetala. Publika je podigla mobitele i osvijetlila dvoranu, stvarajući prizor koji je na trenutak izbrisao granicu između koncertnog prostora i noćnog neba. Tisuću malih svjetala zatreperile su u ritmu pjesme, dok su se glasovi publike slijevali u jedan veliki zbor. Bend je dobio kulisu dostojnu velikog finala, a publika trenutak u kojem se nostalgija pretvorila u nešto živo, zajedničko i sasvim osobno. Bio je to jedan od onih prizora zbog kojih se na koncerte dolazi: kada pjesma postane više od melodije i stihova, kada cijela dvorana diše kao jedno i kada se na nekoliko minuta čini da su se zvijezde s neba spustile među ljude. Upravo se takvi trenuci pamte desetljećima, dugo nakon što se ugase svjetla pozornice i posljednji ton utihne.

Jakša Jordes nije se zadovoljio prostorom pozornice, već je energiju koncerta u nekoliko navrata odlučio podijeliti izravno s publikom. Čak je tri puta silazio među okupljene, pozdravljao se s njima, plesao i skakao, pretvarajući prolaze među ljudima u produžetak pozornice. Publika ga je dočekivala s oduševljenjem, a u pojedinim trenucima pridruživala mu se i za mikrofonom, pjevajući poznate stihove uglas s njim. Ta neposrednost dodatno je povezala bend i publiku, stvarajući osjećaj da na koncertu nema distance između izvođača i onih koji su došli uživati u njihovim pjesmama. Uz prepoznatljivu vokalnu izvedbu i saksofon, Jordes je pokazao koliko se scenska energija može prenijeti i izvan pozornice.

Uz Borisa Hrepića Hrepu, suosnivača Daleke obale, na pozornici su bili i Igor Šega na bubnjevima te Miro Tabak na ukulele basu i pratećim vokalima. Četvorka je pokazala iznimnu uigranost, a energija koju je bend održavao tijekom cijelog nastupa zaslužuje posebno priznanje.

Ovoga puta i Tvornica je bila na visini zadatka. Rasvjeta je napokon bila odlična, projekcije na ekranu nadopunjavale su nastup, a zvuk i produkcija bili su na razini kakvu ovakav koncert zaslužuje.

Uz najavljeno snimanje albuma uživo s ovog koncerta, zagrebačka publika nije bila samo publika nego i aktivan dio koncertnog zapisa. Istovremeno, bend priprema i novi studijski album, spajajući bogato nasljeđe Daleke obale s novim poglavljem svoje priče.

Nakon zajedničkog pjevanja, znoja i neprestanog kretanja, bis je bio logičan završetak večeri koja je još jednom potvrdila snagu pjesama Daleke obale. Bend je dao sve od sebe, a publika mu je vratila istom mjerom. Ako je cilj bio spojiti generacije i podsjetiti zašto ovi hitovi traju, misija je ispunjena.