Roker(i) milog lica
„Lud“ na najšarmantniji mogući način i čista duša koju voli baš svatko, jedan i neponovljivi Davor Gobac. U dvorani nešto manje od 500 ljudi nestrpljivo je čekalo početak koncerta. Iako je bilo nešto i mlađarije, u publici su bile mahom (zgodne) žene koje prate Psihomodo pop već desetljećima.
Scena koja me potpuno razoružala je kada je prije početka koncerta Gobac sišao među publiku da se pozdravi i fotografira s djecom s poteškoćama, od kojih su neki znali tekstove od riječi do riječi. Zatim su uskočile i obožavateljice i sve se pretvorilo u mini photo session.
I onda je krenulo. Vrsni glazbenici, svirka odlična a zvuk praktički studijski. Atmosfera čista magija. Rock pomiješan s humorom, nostalgijom i onim osjećajem da smo nakratko teleportirani u neka nevinija vremena.
Sve oči su bile uprte u Gopca – lajtmotiv i srce koncerta.
Cijela dvorana je pjevala i plesala, kao na tulumu. Najžešće su palile „Frida“, „Ja volim samo sebe“, „Mozak bye bye“, „U garaži“, ali i novija „Ja vjerujem u čuda“ je dočekana s oduševljenjem.
A onda – nova pjesma u kojoj Gobac žali što ga cura ne voli koliko i mobitel, svi smo se prepoznali.
Bend nije svirao pjesmu za pjesmom već su u kratkim pauzama ljudi pijuckali, razgovarali, smijali se.
Gobac se šalio na račun godina benda i tableta za kiselinu uz večeru, ali osjetilo se da mu nije bilo po volji što nije dobio onu divlju energiju koju obično zna izvući iz publike.
Pa i mi smo u godinama, Gobac, sorry :)
Pred kraj se približio publici i pjevao dok je snimao selfieje njihovim mobitelima – klasik.
Sve u svemu, koncert je bio izvrstan. Komentari samo pozitivni.
Ipak, ostao mi je taj neki tihi osjećaj razočarenja kod našeg Gopca, kao da mi njega nismo dovoljno zabavili. A on je to zaslužio..
Galerije
2025-11-15 PsihomodoPop
28 fotografija | Foto: Tatjana Krstić | Lokacija: nije navedena
