Svemirska simfonija – nadnaravni dijalog gitarskih virtuoza

SatchVai na Šibenskoj tvrđavi

Šibenik se sinoć pretvorio u svjetsku pozornicu za savršen završetak turneje „Surfing The Hydra“ , Joe Satriani i Steve Vai prvi put kao bend SatchVai. Kruna, gotovo pet desetljeća prijateljske i glazbene suradnje dvojice najvećih. Također u bend su okupili samu glazbenu elitu Kenny Aronoff na bubnjevima, Marco Mendosa bass gitara i vokal i Pete Thorn na gitari.

Ned Evett, kao solo izvođač na staklenoj gitari otvorio je koncert sa nekoliko svojih autorskih pjesama. Bio je to sjajan uvod i zagrijavanje za izlazak dvojice veličanstvenih na binu.

Nastup je baš kao što je rekao Vai, bio slavlje najboljeg instrumenta na svijetu – električne gitare!

Publika je već od prvih tonova bila na nogama, nevjerojatna energija strujala je zrakom. To je bila večer u kojoj su dva velika glazbenika svojom vještinom, međusobnim poštovanjem i stavom o dijeljenju muzike činili da publika ne samo sluša, nego i duboko proživi svaki ton.

Solo setovi, zajedničke izvedbe i posebni jam session. Interakcija dvaju umjetnika, svakog sa vlastitim zvučnim svemirom ali savršeno uklopljenog u zajedničku simfoniju.

„I wanna play my guitar „ , “Flying in a Blue Dream”, “Surfing With the Alien”, “Satch Boogie”, “Little Pretty”, “Ice 9 / The Crying Machine”, “Sahara”, “If I Could Fly”, “For the Love of God”, “Crowd Chant” odzvanjali su Šibenskom tvrđavom.

U jednom trenutku svjetla pozornice su se ugasila, bend utihnuo. Zatim opet svjetla, a ispod komada crne tkanine Vaieva „Hydra“ troglava zvijer , gitara napravljena posebno za njega i po njegovim idejama. Iz tijela gitare izlaze tri vrata, prvi sa 12 žica, drugi ima 7, a treći 4 bass žice. Gitara ima i mini harfu sa 13 žica. Bio je to impresivan tehnički performans.

Sa pjesmom „Teeth od the Hydra“ Vai je pripitomio zvijer i ostavio publiku bez daha.

Sve ono što se nije moglo reći riječima, prepričati stihovima ili otpjevati melodijom – SatchVai su prenijeli kroz žice gitare. Svaki trzaj, svaki rez tonaliteta bio je kao razgovor – bez verbalnog kontakta, ali duboko prožimajući prostor tvrđave i publiku u njoj. Zapravo, činilo se da su Satriani i Vai stvorili nevidljivi kanal: od njihovih prstiju, preko veličanstvene elektronike, sve do srca svakog slušatelja.

„We want more!“ „We want more!“ uz gromoglasan aplauz i ovacije ekipa se vratila na bis i izvela „Born to be wild „

Zrakom su letjeli štapovi za bubnjeve i trzalice, oni najsretniji iz publike ponijeli su ih kući kao trofej i trajnu uspomenu na guitar masterclass.