Ako mene pitate, glazbeni festivali su apsolutni vrh koncertne fotografije. To je onaj šlag na torti zbog kojeg smo svi jednom i uzeli fotoaparat u ruke. Mokri san svakog koncertnog fotografa... i istovremeno njegova najveća noćna mora.
Prije nego što krenem dalje, hajdemo definirati o čemu zapravo pričamo. Pod pojmom glazbeni festival mislim na višednevni glazbeni događaj s najmanje tri benda dnevno. U stvarnosti je taj broj gotovo uvijek puno veći, a s njime raste i broj prilika za odlične fotografije.
I sad će netko pitati: "Zašto mokri san?"
Zato što u samo nekoliko dana možeš otkriti hrpu novih bendova, poslušati izvođače koje nikad prije nisi čuo i ponovno fotografirati one koji već godinama pune pozornice. Svaki sat donosi novu priču, novu rasvjetu, novu publiku i novu energiju. Za fotografa je to pravi mali Disneyland.
Ali, kao i svaka dobra priča, i ova ima drugu stranu medalje.
Više bendova znači više fotografija. Više fotografija znači više sati ispred računala. Nakon festivala ne čeka te odmor, nego tisuće RAW datoteka, biranje najboljih kadrova, obrada i isporuka galerija. To je onaj dio koji nitko ne objavljuje na Instagramu.
Ipak, svi mi koji volimo koncertnu fotografiju bez razmišljanja ćemo ponovno proći kroz isti proces. Zašto? Zato što na kraju dana svaki bend dobije uspomene sa svog nastupa, organizator dobije priču festivala ispričanu kroz fotografije, a ti dobiješ onaj osjećaj zbog kojeg se uvijek vraćaš u fotopit.
Pa krenimo redom.
Prije svega – riješi logistiku
Koliko god zvučalo dosadno, dobra logistika često odlučuje hoćeš li na festivalu uživati ili ćeš već drugi dan poželjeti otići kući.
Prva stvar je, naravno, smještaj.
Ovisno o lokaciji festivala možeš birati između apartmana i kampa. Apartman nudi udoban krevet, tuš i klimu, dok kamp ima jednu ogromnu prednost a to je da se nalaziš usred događanja. Ne gubiš vrijeme na vožnju ni hodanje do ulaza. Otvoriš šator i praktički si već na festivalu. Naravno, kamp ima i svojih mana. Ako planiraš spavati, uloži u kvalitetne čepiće za uši. Vjeruj mi, netko će u tri ujutro zaključiti da je upravo tada idealno vrijeme za sviranje gitare ili puštanje omiljenog albuma na maksimalnoj glasnoći.
Druga stvar o kojoj moraš razmišljati je oprema. Fotoaparat i objektivi nisu baš stvari koje želiš ostaviti bez nadzora. Ako postoji mogućnost, parkiraj automobil u blizini kampa i skuplju opremu preko noći spremi u njega. Osim što će biti sigurnija od mogućih "dugih prstiju", bit će zaštićena i od vlage koja zna biti jednako opasna kao i lopovi.
Veliki plus je ako festival ima press room. To je mjesto gdje možeš u miru pregledati fotografije, napuniti baterije, prebaciti kartice i na trenutak pobjeći od gužve. Danas postoje i prijenosne baterijske stanice pa se bez problema možeš snaći i u kampu ili automobilu, ali vjeruj mi utičnica i stol nakon deset sati fotografiranja vrijede zlata.
Ako si već odlučio spavati u šatoru, nemoj štedjeti na krevetu ili dobroj podlozi. Nakon desetak sati hodanja, stajanja i trčanja između pozornica, tijelo će ti biti zahvalno za svaki dodatni centimetar udobnosti.
Trebat će ti sna. Puno sna.
Apartman ili kamp?
Apartman također ima svoje prednosti. Ne moraš razmišljati hoće li ti pokisnuti odjeća, hoće li ti šator prokišnjavati ili hoće li netko preko noći odlučiti "posuditi" dio tvoje opreme. S druge strane, apartman znači dodatni trošak, svakodnevnu vožnju do festivala i gubitak dijela atmosfere koju kamp nosi sa sobom.
Iskreno? Ne postoji točan odgovor.
Ako voliš biti u centru događanja i nije ti problem žrtvovati malo komfora, kamp je iskustvo koje vrijedi doživjeti barem jednom. Ako ti je ipak važnije dobro se naspavati i svaki dan krenuti odmoran, apartman će biti puno pametniji izbor.
Na kraju dana najvažnije je da se probudiš spreman za ono zbog čega si zapravo došao a to je fotografirati glazbu, emocije i atmosferu koju može pružiti samo festival.
Priprema opreme za festival
Svaki fotograf ima svoju filozofiju kada je riječ o opremi. Netko voli putovati lagano, netko na festival dođe kao da seli studio na drugu lokaciju. Jedno je sigurno svi mi nosimo ono u što imamo povjerenja. Oprema koju poznaješ uvijek će dati bolje rezultate od najnovijeg komada tehnike s kojim se još uvijek upoznaješ.
Tu prvenstveno mislim na fotoaparat i objektive.
Svatko od nas razvije svoj stil fotografiranja. Netko voli široke kadrove, netko traži emociju na licu pjevača, a netko lovi publiku i atmosferu. U mom slučaju sve ovisi o tome kakvu glazbu fotografiram. Rock, metal, punk ili neki mirniji koncert - svaki od njih traži malo drugačiji pristup, pa se tako mijenja i sadržaj mog ruksaka.
Jednu stvar sam, međutim, naučio nakon godina provedenih po koncertima i festivalima. Što je ruksak veći, to ga više napunim. I onda pola te opreme uopće ne izvadim. Uvijek se vodiš onom poznatom fotografskom logikom: "A što ako baš to zatreba?". Istina je da uglavnom ne zatreba.
Zato je moj savjet vrlo jednostavan, “ograničite se”. Previše opreme znači više težine na leđima, više razmišljanja i više stresa. Festival traje nekoliko dana i vjerujte mi, svaka dodatna kila na ramenima osjeti se već prve večeri.
Kod mene se u ruksaku gotovo uvijek nalazi jedan objektiv bez kojeg ne idem nikamo a to je 70-200 mm. To je moja velika ljubav i objektiv kojem vjerujem u gotovo svakoj situaciji. Ako bih morao birati samo jedan objektiv za koncert, vrlo vjerojatno bi izbor pao upravo na njega.
Uz njega uvijek nosim i jedan širokokutni objektiv. Zašto? Zato što koncert nisu samo glazbenici. Treba pokazati publiku, atmosferu i prostor. Nekad upravo taj široki kadar najbolje ispriča priču o tome koliko je festival bio velik i koliko je energije bilo ispred pozornice.
Moram priznati da me ipak najviše vesele fiksni objektivi, odnosno popularni primeovi. Brzi su, nevjerojatno oštri, imaju veliki otvor blende i upijaju puno više svjetla. A tu dolazimo i do onoga što ja od milja zovem pekmez - prekrasan, kremasti bokeh koji jednostavno izgleda drugačije nego na većini zoom objektiva.
Naravno, nisam jedan od onih koji će tvrditi da su zoom objektivi loši. Upravo suprotno.
Na festivalu često moraš biti poput švicarskog nožića ili kombinirki u sekundi se prebacivati s jednog kadra na drugi, iz širokog plana na portret. Tu su zoom objektivi nenadmašni. Zato mi se zna dogoditi da cijeli dan praktički ne skinem 28-105 mm s fotoaparata. Realno, s njim možeš odraditi gotovo cijeli festival.
Ali eto... svatko ima svoje male fotografske ljubavi.
Osim objektiva, u ruksaku su obavezno dodatne baterije i memorijske kartice. Ako je bend dobar, rasvjeta odlična, a atmosfera eksplodira, vrlo lako se dogodi da se potpuno zaneseš i kući nakon prvog dana dođeš s tri ili četiri tisuće fotografija. Vjerujte mi, nije nemoguće. Dapače, događa se češće nego što biste pomislili.
U posljednje vrijeme sve više fotografa koristi različite kreativne filtere. Da se razumijemo imam ih i ja.
Najčešće koristim black mist i star filtere. Izvrsni su kada želiš dodati malo filmskog ugođaja ili naglasiti rasvjetu na pozornici. Ali koristim ih samo kada osjetim da fotografiji mogu nešto dati. Forsirati isti efekt na svakoj fotografiji jednostavno nema smisla. Kao i svaki efekt, i oni imaju svoje mjesto i vrijeme.
Osim toga, u ruksaku se uvijek nalaze pumpica za ispuhivanje prašine, nekoliko krpica za čišćenje objektiva i sav onaj sitni pribor bez kojeg fotograf nekako nikad ne kreće na teren.
Kad vrijeme odluči biti protiv tebe
Festivali imaju jednu zanimljivu osobinu a to je vremenska prognoza. Doživljava ju više kao prijedlog nego kao pravilo. Najbolje je opremu uopće ne izlagati kiši, ali svi znamo da to nije uvijek moguće. Zato u ruksaku uvijek imam nekoliko jednokratnih kabanica za fotoaparat i običnu kabanicu za sebe. Ne zauzimaju gotovo ništa prostora, a mogu spasiti nekoliko tisuća eura vrijednu opremu.
Usput, kabanica nije zaštita samo od kiše.
Na većim festivalima vrlo lako postane zaštita od hladnog piva koje je netko iz zadnjih redova pokušao dobaciti do pozornice... i potpuno promašio. Nevjerojatno je koliko takvih projektila završi upravo u fotopitu.
I za kraj jedna stvar koju mnogi zanemaruju – čepići za uši. Neki ih koriste, neki ne, ali kod mene su uvijek u ruksaku. Ne zato što ne želim čuti koncert, nego zato što želim čuti i sljedeći. Koristim glazbene čepiće koji prigušuju samo najglasnije frekvencije, a ne uklanjaju zvuk u potpunosti. I dalje uživam u koncertu, ali kada dođem kući ne moram zaspati uz solo bubnjara koji mi svira negdje duboko u glavi.
Dolazak na festival
Ako me pitaš za jedan savjet koji vrijedi za svaki festival, onda je to - dođi ranije.
Red je red. Ako baš nisi zapeo u prometu ili te nije snašlo nešto nepredviđeno, nema razloga da dolaziš u zadnji tren. Dolazak ranije znači manje stresa i više vremena da se pripremiš za ono zbog čega si zapravo došao.
Ako je riječ o manjem, lokalnom festivalu, postoji još jedno nepisano pravilo uvijek pozdravi domaćina. A ako ti usput ponudi rakiju... pristojno je prihvatiti. Ne kažem da je obavezno, ali teško je odbiti takav oblik gostoprimstva.
Prije nego što se prvi bend popne na pozornicu, prošeći prostorom. Pogledaj gdje ćeš ostaviti opremu, kakvi su uvjeti u fotopitu, odakle možeš dobiti zanimljive kadrove i gdje će sunce ili reflektori stvarati najbolje svjetlo. U glavi već možeš početi slagati fotografije koje tek čekaju da nastanu.
Jednako je važno upoznati pravila festivala. Znaj gdje se smiješ kretati, gdje ne smiješ i koliko slobode imaš tijekom fotografiranja.
Nemoj zaboraviti da publika nije došla gledati fotografa. Došli su zbog benda.
Isto vrijedi i za glazbenike. Tvoj posao nije biti dio nastupa nego ga zabilježiti. Ako se zbog tebe izvođač mora micati ili mijenjati svoju izvedbu, nešto radiš pogrešno.
Tu odmah dolazimo do jednog od najvažnijih pravila koncertne fotografije.
One rule – no flash.
Bljeskalica nema što tražiti na koncertu. Osim što može pokvariti atmosferu, ometa izvođače, publiku i druge fotografe. Nauči koristiti postojeće svjetlo. Upravo ono daje koncertnim fotografijama karakter.
Još jedna stvar koju ćeš cijeniti tek nakon nekoliko sati na nogama je dobra obuća. Ne biraj tenisice koje najbolje izgledaju na fotografiji. Biraj one u kojima možeš deset sati hodati, čučati, trčati između pozornica i stajati u fotopitu bez razmišljanja o žuljevima. Vjeruj mi, stopala će ti biti zahvalna.
Prije početka festivala obavezno se hidratiziraj.
Hoće li to biti voda, gemišt ili hladno pivo, potpuno je nebitno. Nakon nekoliko sati među reflektorima i publikom sve ćeš ionako ispariti kroz majicu. Dehidracija vrlo brzo ubije koncentraciju, a s njom odlaze i dobre fotografije.
Ne ostaj samo u fotopitu
Fotopit je odlično mjesto za početak, ali nemoj dopustiti da ti postane jedina perspektiva. Ako imaš priliku, uđi među publiku. Fotografiraj ljude kako pjevaju, skaču, grle se i uživaju u koncertu. Upravo tamo često nastaju fotografije koje najbolje prenesu atmosferu festivala.
Ako se prema publici ponašaš normalno i s osmijehom, vrlo brzo će te prihvatiti kao dio događaja. A kad se to dogodi, granica gotovo da nema. Ljudi će ti pozirati, pustiti te kroz masu ili će potpuno zaboraviti da si tamo. Upravo tada nastaju one fotografije koje pričaju priču.
Svaki bend ima svoja pravila.
Neki će ti dopustiti da fotografiraš cijeli koncert, neki samo prve tri pjesme, a neki će te poslati na poziciju kod tonca pedesetak metara od pozornice. Bit će i onih koji uopće ne žele fotografe jer imaju svog službenog fotografa.
I znaš što?
To treba poštovati.
Nemoj si prvi dan festivala stvarati probleme zbog jedne fotografije. Festival traje nekoliko dana i puno je pametnije izgraditi dobar odnos s organizatorima nego glumiti heroja.
A kad smo već kod odnosa...
Budi dobar sa zaštitarima.
Ozbiljno.
Nikad ne znaš kada će ti trebati njihova pomoć ili kada će ti upravo oni omogućiti kadar koji inače ne bi mogao napraviti. Dobar odnos sa zaštitarima često vrijedi više od najboljeg press pass-a.
Tijekom dana pokušavam fotografirati sve bendove, ali iskreno nekima posvetim više vremena. Ako me bend glazbeno ili vizualno privuče, vrlo vjerojatno ću ostati duže u fotopitu i napraviti više fotografija.
Kad dođu posljednji izvođači večeri, a ti već jedva stojiš na nogama, ostani barem prve dvije ili tri pjesme. Napravi nekoliko dobrih fotografija. Bit će ti zahvalni, a možda upravo tada nastane najbolji kadar cijelog dana. Kad se svjetla ugase, preostaje još jedan važan zadatak. Povratak u smještaj, kopiranje fotografija na još jednu lokaciju jer kartice nisu vječne i konačno... pad u krevet.
Ne spavanje.
Pad.
Drugi dan festivala
Čestitam.
Preživio si prvi dan.
Ujutro se svi bude na svoj način. Netko bez problema ustane u osam, netko izgleda kao da ga je pregazio festivalski kamion. Ja imam svoj ritual. Skuham kavu, sebi i ekipi ako su budni, otvorim laptop i dok još vlada jutarnja tišina pregledam fotografije od prethodne večeri.
To je onaj trenutak kada ponovno proživiš koncert.
Prvo slijedi grubi odabir fotografija, a zatim obrada. Svatko ima svoj workflow i način rada. Cilj je isti biti što brži, ali ne izgubiti kvalitetu. Fotografije obrađujem onako kako sam ja doživio koncert. Ne pokušavam napraviti nešto što nije postojalo. Želim da ljudi koji su bili tamo ponovno osjete atmosferu, a oni koji nisu požele biti na sljedećem koncertu. Ako radimo u timu, posao podijelimo tako da svatko obrađuje svoj dio fotografija. Tako je sve puno brže i organiziranije. Plan je gotovo uvijek isti a to je završiti obradu do ručka.
Naravno...
Plan rijetko preživi prvi kontakt sa stvarnošću.
Vrijeme leti. Obrada, kava, ručak i već je vrijeme za povratak na festival.
Drugog dana sve je nekako lakše. Poznaješ prostor, znaš gdje je najbolja pozicija, znaš ljude iz organizacije i više nema onog početnog stresa.
Ali tijelo...
Tijelo polako počinje slati račune.
Ako je festival u šumi ili na livadi, računaj na komarce i krpelje. Mali repelent u ruksaku zauzima manje mjesta od objektiva, a može ti spasiti vikend.
Opet dolazimo do hrane i hidratacije. Kad si okružen ekipom, sve je lakše. Nekako vas zajednička energija gura dalje i tjera da odradite posao do kraja.
I još jedan savjet.
Pronađi gdje su toaleti.
Ozbiljno.
Zvuči smiješno, ali nakon deset sati na festivalu shvatit ćeš koliko je to važna informacija. I nemoj cijeli dan provesti samo radeći. Odi popij pivo, sjedni s ekipom, upoznaj nove ljude i uživaj.
Festival nije samo posao.
Festival je iskustvo.
Treći dan... ako ga ima
A obično ga ima. Jer zašto stati na dva dana?
Većina festivala organizira se preko vikenda i tada lagano počneš imati osjećaj da živiš u filmu Beskrajni dan. Alarm ponovno zvoni, otvaraš oči i sve kreće ispočetka. S amo što ovaj put vremenska prognoza kaže evo kiše.
Već smo rekli da na festival moraš biti spreman na sve. Kiša, blato i lokve sastavni su dio mnogih festivala. Zato su vodootporne cipele gotovo obavezne. Cijeli dan provesti s mokrim nogama nije romantično koliko možda zvuči. Ako voliš temperaturu i prehladu nakon festivala, slobodno preskoči ovaj savjet.
Kabanica za tebe, kabanica za fotoaparat i, ako može, zaštita za ruksak.
To je oprema koju ćeš jednog dana obožavati. Ne reklamiram nikoga, ali trgovine poput Decathlona imaju sasvim pristojna rješenja za malo novca. Naravno, vrijeme zna otići i u drugu krajnost. Festivali poput InMusica ili Ferragosta znaju biti pravi mali pakao na suncu. Tada kapa, krema za sunčanje i puno vode postaju jednako važni kao rezervna baterija.
Festival nije samo ono što se događa navečer. Preko dana često postoje radionice, druženja, kampovi i razna događanja koja organizatori također žele imati dokumentirana. Jer na kraju dana ti ne fotografiraš samo bendove. Ti fotografijama pričaš priču cijelog festivala.
Kad padne posljednji akord, svi polako shvate da je gotovo. Netko odlazi po zadnje pivo, netko po gemišt, pjevaju se posljednje pjesme i polako se kreće prema šatorima ili apartmanima.
Tebi, naravno, posao još nije završio.
Ako si prva dva dana redovito obrađivao fotografije, sada ćeš si zahvaliti.
Ako nisi...
Čeka te maraton ispred računala dok ostatak ekipe pije kavu i prepričava najbolje trenutke festivala.
A organizatori? Oni bi fotografije, naravno, najradije imali još jučer.
Četvrti dan... lagano
Ako si uspio dogurati do četvrtog dana, čestitam.
Preživio si.
Alarm više nije neprijatelj, jer ga vjerojatno ni ne postavljaš. Oči se otvaraju negdje oko podneva i prvi put nakon nekoliko dana imaš osjećaj da si se stvarno naspavao.
Tijelo polako dolazi k sebi.
Ako je u blizini rijeka, jezero ili bazen, nemoj ni razmišljati iskoristi priliku. Nakon nekoliko dana provedenih u prašini, blatu, suncu ili kiši, nema boljeg osjećaja od kratkog osvježenja prije povratka kući.
Naravno, dan ne može početi bez kave.
Kava s ekipom, prepričavanje najboljih trenutaka festivala i posljednja obrada fotografija koje su ostale od zadnje večeri. Nakon toga slijedi možda i najvažniji dio cijelog procesa isporuka fotografija organizatoru.
Tek tada možeš reći da je posao stvarno gotov.
Kad svi završe sa svojim galerijama, polako kreće pakiranje.
Tu se ponovno vidi prednost kampiranja. Šator spremiš u torbu, ubaciš ostatak opreme u automobil i za nekoliko minuta spreman si za put.
S apartmanima je priča ipak malo drugačija.
I molim vas...
Nemojte biti oni gosti zbog kojih će vas vlasnik apartmana pamtiti godinama.
Pospremite iza sebe. Bacite smeće, skinite posteljinu i složite je na jedno mjesto, prebrišite ako ste nešto zaprljali. Da, netko će nakon vas svejedno doći očistiti apartman, ali zašto toj osobi ne biste barem malo olakšali posao?
Male stvari često govore najviše o ljudima.
Kad se sve zbroji, festival nije samo nekoliko dana dobre glazbe.
To su novi ljudi koje upoznaš, bendovi koje otkriješ, kilometri koje prijeđeš s fotoaparatom na ramenu, neprospavane noći, pune memorijske kartice, bolna leđa i stopala... ali i uspomene koje će ostati još dugo nakon što se pozornica rastavi.
Možda se tijekom festivala nekoliko puta zapitaš: "Što je meni ovo trebalo?"
Ali već nakon nekoliko dana uhvatit ćeš se kako pregledavaš kalendar i tražiš sljedeći festival.
Jer tako to ide.
Nadam se da će ti ovaj mali how-to pomoći da svoj prvi višednevni glazbeni festival doživiš bez previše stresa i s puno više uživanja.
Ne postoji savršen recept. Svaki fotograf s vremenom razvije svoje navike, svoju rutinu i svoj način rada. Ovo su samo iskustva koja sam skupio kroz godine provedene uz pozornice, u fotopitu, među publikom i iza objektiva.
Ako ti barem jedan od ovih savjeta uštedi živce, spasi opremu ili pomogne napraviti fotografiju na koju ćeš biti ponosan, onda je ovaj tekst ispunio svoju svrhu.
I zapamti...
Najbolje fotografije ne nastaju zato što imaš najskuplju opremu.
Nastaju zato što si bio na pravom mjestu, u pravom trenutku i zato što si znao prepoznati priču koja se odvijala ispred tebe.
Vidimo se u pitu.
Newsletter
Prvi red u inboxu
Najave koncerata, svježe glazbene vijesti i autorske foto-galerije, bez buke između.
