Svi njihovi albumi su visoko cijenjeni, posebice njihov debitantski album kao esencijalni thrash. Nisu promijenili način sviranja kao velika četvorka u 90-ima. Njihovi tekstovi definitivno nisu jeftini.
tekst & photo: Century of Rock 'n' Metal
Mark Osegueda je među najboljim, ako ne i najbolji frontmen na thrash sceni. Razvidno je i priznanje od Grammyja na njihovom posljednjem albumu. Pa ipak, stav prema njima je nažalost samo apatija. Nemaju visoku popularnost. Izvode više istočno-obalni thrash zvuk, iako su sa zapadne obale. Njihov novi materijal je daleko bolji od onoga što većina thrash bendova sada izdaje.
Dobre pjesme su vrh (Seemingly, Evil Preast, Cult of the Used, Lost, Bored). Izvedba navedenih izazvala je sveopće divljanje uz pjev i skandiranje. Tijekom cijelog koncerta pitovi nisu stajali. Iako je bilo jedva par centimetara prostora za stajanje, rokanje se nesmetano i žestoko odvijalo. Mark Osegueda, izvorni frontman, u 57. godini se ponaša kao da je u 35. Energija mu je na vrhuncu, a komunikacija s publikom također. Gašenja nema tijekom priredbe. Gotovo neprekidno su ruke u zraku, a pitovi besmrtni. Vrućina stvorena od skakanja nije mala. Rob Cavestany, preostali izvorni član benda, gitarist i vokalist, u 58. godini se ponaša jako živo. Doista je gušt vidjeti razigrane, uigrane i sredovječne muškarce kako izvode vrhunski performans. "Seemingly Endless Time" je hit koji ozbiljno navodi publiku na ludovanje, Slijedi "Evil Preast" s vrhunskog i debitantskog albuma "The Ultra-Violence" iz 1987. Album uživa top recenzije. "Cult Of The Used" stvar s istoimenog albuma iz 2025. pokazuje kontinuitet snage benda više od 40 godina.
Death Angel je vjerojatno jedan od najboljih bendova koji se mogu vidjeti uživo. Možda je to bilo zato što su bili prvi pa je publika imala najviše energije. Toliko energije... Mark je nevjerojatan frontman. "Lost" stvar s "The Evil Divide" albuma vraća nas u 2016. godinu. Hvale nisu potrebne. "Bored" iz 1988. albuma " Frolic Through The Park" nastavlja vremeplov hitova. Izveden s feminiziranim vokalom, dobiva na umjetničkom izrazu. Predzadnja stvar je izvedena. Za zadnju stvar izabrana je "Thrown to the Wolves" stvar iz 2004. albuma "The Art of Dying". Izvedba traje preko 7 minuta i prije koje je Mark najavio kraj večeri. Opraštanje je bilo jako emotivno i dugo uz rukovanje s publikom te dijeljenjem glazbenih rekvizita. Tako su se srčano oprostili da sam morao sakriti suzu.
Ovaj band moram 100 % opet doživjeti.